Vinceška je tradicionalni običaj proslave katoličkog blagdana Svetog Vinka (22. siječanj), zaštitnika vina i vinogradara.
Sveti Vinko jedan je od pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana, uz kojeg je propisan obred kojeg treba obaviti. Svaki pravi vinogradar koji drži do sebe i do svog truda će se danas zaputiti u svoj vinograd, bez obzira na studen, snijeg ili raskvašenu zemlju. Ritualno se odrežu tri grančice s pupa, koje se potom stavljaju negdje u kuću uz prozor kako bi se nagađalo, kad grančice potjeraju, kakva će biti godina.
Običaj je da se orezani čokot zalije vinom te se na njega izvjese kobasice, koje znakovito naznačuju želju za plodnošću i dobrim urodom (˝grozdovi veliki poput kobasice˝).
Blagoslov je nekada bio u prvom planu, a danas se taj blagdan obilježava druženjem uz vatru, pečenjem kobasica i slanina nabodene na šibu ili kuhanjem čobanca ili autohtonog jela od graha sa slaninom (vinskog graha ili graha običnog) prema tradicionalnoj recepturi, uz pijenje vina, tamburašku muziku i pjesmu i u veselom društvu.
Slavljenje Vinkova, Vincekova, Vinceške uobičajeno je u kontinentalnim vinogorjima, tek se ponegdje javlja i u primorskim područjima. Uporišta u religiji ima malo jer nisu pronađene nikakve veze s životopisom Sv. Vinka i vinskih poslova i običaja. Stoga se pretpostavlja da se radi o poganskom običaju, odnosno poganskim svetkovinama poljodjelaca, jer je ovo razdoblje kada počinje novi ciklus poljoprivrednih radova.
Sveti Vinko je bio ranokršćanski mučenik, đakon Vincentius u Saragozi, živio je u 4. stoljeću, za vladavine zloglasnog Dioklecijana. Prokonzul Dacijan ga je grozno mučio da bi se odrekao vjere i svog biskupa Valerija, pokušao je to potom učiniti i raskošću i ljubaznostima. Čim su ga položili u meku, mirišljav postelju, preminuo je. Dacijan ga je dao baciti zvijerima, ali po legendi je doletio gavran i obranio mučenikovo tijelo. Tada su ga povezli na morsku pučinu i bacili ga s kamenom oko vrata, no more ga je čudom izbacilo na obalu. Svetoga se Vinka na slikama prikazuje kao lijepa mladića ogrnuta dalmatikom, odjećom pastira a u tadašnjoj Dalmaciji, oznakom mučeništva. Moći su mu prenesene u Lisabon gdje se i danas čuvaju.