Približno 1600 uskrnica podijeljeno je belomanastirskim umirovljenicima i ”socijali” do kraja proteklog tjedna. Od spomenute brojke, u drugospomenutoj je kategoriji 300-injak osoba. Oni koji nisu došli po uskrnicu to mogu učiniti još ovoga tjedna, ali u gradu pretpostavljaju kako je većina to obavila na vrijeme. Kao i do sada, iznos uskrnice bio je 150 kuna. Veći broj primatelja je zadovoljan, a kao što to uvijek biva, ima i onih kojima je ovaj iznos mali. Prije svih riječ je o gradskoj oporbi, posebno članovima Hrvatske stranke umirovljenika, koji su, osim iznosom, nezadovoljni i cenzusom određenim za isplatu umirovljenicima. Naime, na isplatu uskrnica pravo imaju samo oni umirovljenici čija mirovina nije veća od 2500 kuna.

Kune-TisucuKuna_625

– Ovo je diskriminacija umirovljenika – ”grmi” Ivan Šutalo, predsjednik GO HSU-a i član Gradskog vijeća, ističući kako je sramotno što je do nedavno 3000 kuna ”težak” cenzus smanjen na 2500 kuna, čime je veliki broj gradskih ”penzića” ostalo bez uskrsnice.

– Podsjećam kako su od 2005. do 2012. godine uskrsnicu primali svi umirovljenici s područja Belog Manastira, njih otprilike 2400. No, od 2012. godine počinje rapidno i kontinuirano smanjenje broja umirovljenika koji primaju ovaj vid pomoći. Bez njega je jednim potezom pera te godine ostalo 550 umirovljenika – priča Šutalo, nastavljajući kako je već iduće godine, zbog neznatnih povećanja mirovina, bez uskrnice ostalo daljnjih 30 umirovljenika, a prošle godine još 90. Kada je već cenzus smanjen, tražili su HSU-ovci barem povećanje iznosa uskrnica (za one koji ju mogu primiti) na 200 kuna, ali je sve ostalo samo na njihovim željama.

Posljednjeg dana isplate, koja je obavljana abecednim redom, nekolicinu umirovljenika upitali smo na što će novce potrošiti i je li uskrsnica mogla biti veća.

– Novce ću potrošiti na ribu i ono što uz nju treba. Za nas troje bit će dosta – kaže Stevo Žalik, naglašavajući kako je iznosom, kada ne može biti veći, zadovoljan. I gospođa Marija će na veliki petak kuhati ribu, a po nju će otići u neki od trgovačkih lanaca, gdje može kupiti nekoliko ”potkova” i pokoju riblju glavu.

– Za mene i moga djedu bit će sasvim dovoljno. Ipak, prvo ću barem 50 kuna dati unuci – kaže, podsjećajući kako živimo u teškim vremenima, pa se poklonjenom konju, ma kakav on bio, ne gleda u zube. I.Getto

Website Apps