Suđenje grobarima u Osijeku obiluje bizarnostima i odvjetničkim akrobacijama. Svi su se izjasnili da nisu krivi za krađu zlatnog nakita, zubi i navlaka s pokojnika

51e53597e2d6a225a5af3b9f66602987

– Slobodni ste, klijent vam je umro! Ovim riječima se sudac Općinskog suda u Osijeku Mirko Ljubičić obratio odvjetniku Zdenka Dukića, jednog od 14 optuženih grobara i nositelja mrtvih iz osječke gradske tvrtke Ukop zbog krađe zlatnog nakita, zlatnih zubi, zlatnih navlaka iz grobova i s pokojnika, kao i satova i novca, a za kojeg se utvrdilo da je u međuvremenu od posljednjeg ročišta u rujnu – preminuo.

I to je bilo uglavnom sve što se moglo čuti na raspravi u četvrtak, jer jedina svjedokinja, koju je suprug, jedan od optuženih, morao pred sucem telefonski nazvati da hitno dođe dati iskaz, nije imala reći ništa novo u odnosu na ranije saslušanje, a nitko je nije ništa ni pitao. Nakon što se zadihana pojavila u sudnici, tamo je boravila manje od dvije minute!

U petak bi se na novoj raspravi trebala pojaviti Suzana Dželadini, nevjenčana supruga grobara Sanela Drakčića, koju se bilo teretilo za prikrivanje i preprodaju nakita. Ona je zlatni nakit, zlatne zube i navlake koje je optuženi uzeo s pokojnika, prodavala institucijama za otkup zlata te za to primila iznos od najmanje 13.900 kuna. Ona se nagodila sa sudom te je pravomoćno osuđena na godinu dana zatvora, odnosno kazna se neće izvršiti ako u sljedeće tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Maratonsko suđenje: Svi optuženi tvrde da nisu krivi

Inače, ovo već maratonsko suđenje grobarima i nositeljima mrtvih, koji su se svi redom izjasnili da nisu krivi za tešku krađu i povredu mira pokojnika, kako je državno odvjetništvo odredilo njihova djela od 1993. godine do veljače 2013. godine, kada su raskrinkani, obiluje bizarnostima i odvjetničkim akrobacijama poput tvrdnje da se “na napuštenim pokretninama nađenim u zemlji ne može učiniti krađa te da tako ni grobar ne može počiniti kazneno djelo povrede mira pokojnika”.

Zlato je jako smrdjelo

Prema riječima tog odvjetnika, “zlatni zub ili zlatna navlaka čine dio osobnosti, a ne tijela, a osobnost prestaje smrću pa se takve stvari imaju smatrati napuštenima”. Jedan drugi odvjetnik je utvrdio da u inkriminiranom razdoblju “nije bilo pravilnika što činiti s napuštenim stvarima” te da je njegov branjenik nastupao po nalozima poslodavca, tako da “nije postojala ni svijest da čine nešto nezakonito, jer takve stvari nisu bile regulirane aktima”.

Na raspravi u rujnu, pak, zaposlenica stanice za otkup zlata Argentum, Ivana Sabadoš, rekla je da su dvojica od 14 optuženih, dolazili kod nje čak i u radnoj odori donoseći 18-karatno zlato, unikate, ručni rad, zlatne zubne navlake, a prisjetila se da joj je jedna narukvica “toliko smrdjela na neku kiselinu da tri dana nisu mogli izračiti poslovnicu”.

Donio ju je Sanel Drakčić, a kada je čuo naše komentare kako jako smrdi, rekao je “S obzirom na to odakle dolazi, nije ni čudo!”, rekla je Ivana Sabadoš.

 

Izvor: 24 SATA

Website Apps