Uz Irsku kao “obećanu zemlju” brojnim Hrvatima, i Njemačka je mnogima u posljednje vrijeme ponovno bila odredište u potrazi za poslom i boljim životom.

Među njima je i četveročlana obitelj Pintar iz Popovca, koja se tamo zaputila iako uopće ne govore njemački jezik. Prije samo pet mjeseci 33-godišnja Kristina Pintar nije niti sanjala da će kao poljoprivredna tehničarka raditi u mesnici u Njemačkoj i uz to kod vlasnice kojoj nije ni najmanje bilo važno što ne zna ni riječi njemačkog jezika. Podsjetimo, o ovoj obitelji pisali smo u srpnju kad je Kristina odlučila ispisati sina iz škole i zajedno s kćeri poći suprugu koji već duže vrijeme plaću zarađuje u Njemačkoj.

– Mislila sam da nema šanse da pronađem radno mjesto, no sudbina je htjela da se prijavim za posao i budem pozvana već nakon nekoliko dana na razgovor, a drugog dana započnem probni rad. Kad je vidjela da želim raditi, rekla mi je da se ne radi jezikom, nego rukama i da joj je najvažnija moja želja za radom i činjenica da ga obavljam savjesno. Tako već mjesecima radim u mesnici, i to 50 sati mjesečno, za što dobijem plaću od 450 eura. No, ono što me šokiralo jest ponuđen ugovor za radno mjesto poslovođe, a koji sam dobila za nešto više od mjesec dana rada ondje – ispričala nam je Kristina Pintar, čiji suprug radi u građevinskoj tvrtki i s njegovih 2000 eura plaće, kaže, može se lijepo živjeti. Iako bi mnogi pomislili da kao građevinski radnik radi “od jutra do sutra”, radno vrijeme mu je od 7 do 16.30 sati. Obitelj se skrasila u Tauberbishofsheimu i ne vjeruje da će se ikada vratiti u Hrvatsku. Zanimljivo je što u tom gradiću živi nekoliko hrvatskih obitelji koje rade i također su zadovoljne poput Pinterovih.

– Dok smo živjeli u Popovcu, nije nam bilo lako, no sad se s ovim primanjima može lijepo živjeti. Stan plaćamo 564 eura, što ja zaradim i u dodatnim poslovima. Priznajem da me hvatala panika prije no što sam otišla iako se nisam plašila nikakvog posla. No iznenađujuće je koliko se ovdje radnici cijene. Primjerice, moja je šefica dala otkaz radnoj kolegici koja me svakodnevno ‘tlačila’ zbog mog nepoznavanja njemačkog jezika. No, ovdje se cijeni rad, i to se dobro vidi i to ne samo na mom primjeru – poručila je Kristina, koja ni trenutka ne žali što se odlučila pridružiti suprugu Saši, umjesto da čeka da se on jednoga dana vrati u Popovac.

– Teško je napustiti svoj dom, no kad se sjetim koliko sam dugo bila bez posla, ovo preseljenje svakako vrijedi. Nisam imala ni posao u struci, ni nade da će mi ga tko ponuditi, a i bila sam odvojena od supruga. Sad se sve promijenilo i zajedno ćemo, u našem novom domu, dočekati Božić – dodaje.

 

Izvor: Glas Slavonije/Marija Mihelić

  • Davor

    Kome ona moze biti poslovodja sa neznanjem njemackog jezika

    • di-baranja

      Točno tako, a u mesnici ako radi kao mesarica-trgovkinja mora znati makar osnove radi komunikacije sa mušterijama, ili u proizvodnom pogonu bez znanja njemačkog ne možeš naredit drugima šta trebaju radit u oba slučaja mora znati šta je šta od pribora i detaljhno sve nazive mesa i mesnih prerađevina!! Kakvo pranje mozgova ljudima kod nas o Njemačkoj!

Website Apps