Približno 48,5 posto od ukupne količine vode koju Baranjski vodovod distribuira na području pod njihovom ingerencijom – popije zemlja. Najgora je situacija u Belom Manastiru, u kojem se godišnje izgubi 55 posto iscrpljene vode. Problem je, tvrdi direktor tvrtke, Mario Kovač, u staroj i dotrajaloj vodovodnoj mreži.

Daleko od normale

– Normalno je da vodovodi gube između 15 i 20 posto od ukupne količine iscrpljene vode, a mi smo daleko od te normale. Što se konkretno događa, nismo sigurni. Ili je posrijedi jedan veliki kvar, točnije mjesto gdje istječe velika količina vode, ili su u pitanju na stotine malih kvarova. Ne zabrinjavaju nas detektirani kvarovi, koji su vidljivi, već oni nedetektirani, oku nevidljivi, kada voda odlazi u nama nepoznatom smjeru – kaže Kovač, naglašavajući kako je veliki broj detektiranih kvarova, čak 90 posto od ukupnog broja, evidentiran na dijelovima vodovodne mreže koji se nalaze između vodovodnih cijevi i okna s vodomjerom – na priključcima.

– Većinom je riječ o priključcima rađenima prije Domovinskog rata, i to od nekvalitetnog materijala koji često puca te kojemu je životni vijek istekao – objašnjava Kovač, podsjećajući kako su terenske ekipe Baranjskog vodovoda do prošle godine na teren izlazile 600-tinjak puta godišnje. Statistički gledano, kvarove su popravljali svakodnevno, i to 1,7 kvara dnevno. U “naravi”, situacija je bila nešto drugačija. Kvarovi su intenzivniji u toplijem dijelu godine, kada su djelatnici Baranjskog vodovoda na teren izlazili i nekoliko puta dnevno, bez obzira na to je li bio radni dan, vikend ili blagdan. Doduše, ove je godine kvarova nešto manje, ali do njezina su kraja ostala još tri mjeseca, a sa starim se instalacijama nikada ne zna… Svom srećom, tako veliki gubici vode tvrtku ne stoje mnogo novca, iako se (nepotrebno) troši više električne, ali i ljudske energije. Nisu ugroženi ni krajnji potrošači, ali, objašnjava Kovač, tomu ne mora dugo biti tako.

Starost – 40-ak godina

– Za sada se naknada Hrvatskim vodama, koju one koriste za razvoj infrastrukture, plaća prema isporučenoj, a naplaćenoj vodi, a ne prema iscrpljenoj. Sazivi hrvatskih vlada već su dva puta prolongirali primjenu prijedloga o plaćanju naknada prema iscrpljenoj vodi, ali ako on bude prihvaćen, bit će problema – tvrdi, naglašavajući kako se pribojava da će na kraju ispaštati krajnji potrošači, jer će distributeri, ako prijedlog bude prihvaćen, biti prisiljeni ispostavljati veće račune.

– Činjenica je da vodovodna mreža u Belom Manastiru nije u zadovoljavajućem stanju. Činimo sve da se nađemo u okvirima od 20-ak posto izgubljene vode, naporno radimo na otklanjaju kvarova i detekciji, ali je temeljito istraživanje prilično skupo. Unatoč svemu, ove smo godine uspjeli smanjiti gubitke vode na otprilike 43 posto – podvlači Kovač.

Najveći dio belomanastirske vodovodne mreže odavno je ‘punoljetan’. Štoviše, starosti je 40-ak godina, pa nije ni čudo da se događa što se događa. Inače, tvrtka je prošlu godinu završila s dobiti, do sada je vraćeno 3,5 milijuna sustega, a preostalo je još milijun. Kovač se nada da će u idućih devet mjeseci i taj milijun biti vraćen, te da će tvrtka nastaviti uspješno poslovati.

Ivica GETTO
Website Apps