BARANJA I U OVOME ZAOSTAJE

15. prosinca 2016.

Na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, koju na temelju stručnog vrednovanja i prijedloga Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu utvrđuje Ministarstvo kulture RH, u ovom se trenutku nalazi 139 dobara iz raznih krajeva Hrvatske. Na listi se mogu pronaći različiti govori, narječja, umijeća izrade tradicijskih predmeta, običaji, manifestacije…

Baranja na začelju

Od brojnih hrvatskih regija Baranja gotovo da nije zastupljena. Zajedno sa Slavonijom i Srijemom, regija između Dunava, Drave i Mađarske spominje se samo u pjevanju bećarca, starogradskih pjesama i svatovca. Čast Baranje za sada brani samo Crkveno pučko pjevanje. Ono je, pak, karakteristično za baranjska šokačka sela, a šira javnost s njim se može susresti tijekom manifestacije Marijo svibnja kraljice, smotri crkvenog pučkog pjevanja, koja se već 15 godina održava u baroknoj crkvi svetih Petra i Pavla. Smotru organizira Društvo prijatelja baranjskih starina, Ižip iz Toplja, kojoj je prioritet, uz pjevanje i nošnje, afirmirati spomenutu crkvu, jedan od najstarijih sakralnih objekata u Baranji, kao i njezinog investitora, princa Eugena Savojskog.

Mnogi će se složiti kako Baranja zaslužuje biti zastupljenija na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara. Premda je riječ o multikulturalnoj sredini u kojoj se isprepleću brojne nacionalnosti i vjere, postoje neke stvari koje se mogu nazvati baranjskim zajedničkim nazivnikom. Na prvom je mjestu, za sada nezaštićeni, baranjski riblji paprikaš. Vrijeme će pokazati hoće li se naći u društvu zaštićene blagdanske pogače lucišćak i božićnog kruha koledo iz Plemenšćine, kolača rudarske greblice, sira iz mješine s područja Dalmatinske zagore, Velebita i Like, bregofske pite iz Koprivničkih Brega, dolske torte hrapoćuše, sinjskih arambaša, soparnika, zagorskih domaćih štrukli, ličkog sira škripavca ili bračkog vitalca. Dobri poznavatelji situacije i kulinarski majstori tvrde kako na Baranju neumoljivo aludira upravo riblji paprikaš. Misli tako i turistička struka.

Na redu su udruge

– Razni riblji paprikaši kuhaju se diljem Hrvatske, ali je u Baranji on specifičan. Na sličan se način kuha i u većem dijelu Slavonije, no baranjski je baranjski. Spominju ga brojni gosti i u Baranju se, između ostaloga, vraćaju i zbog njega – kaže Denis Sklepić, svojevrsni pionir baranjskog turizma, šireći priču i na sastavni dio baranjskog ribljeg paprikaša – baranjsku mljevenu papriku – crveno zlato, po koje u Baranju dolazi pola Hrvatske, bez obzira na činjenicu što ni jedan proizvođač, za sada, nije licenciran za njezinu proizvodnju. No, to ne znači da OPG-i papriku ne smiju prodavati na kućnom pragu. Što se baranjske gastronomije tiče, nikako ne treba zaboraviti ni na kulen. Doduše, Baranjski kulen nositelj je EU plave markice, ali, za razliku od slavonskog, nije na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara.

– Slažem se da sve spomenuto bude na listi, ali bi određene udruge trebale pokrenuti cijelu priču, kao što je to učinila udruga Petaračke buše – priča Matej Perkušić, direktor TZ Baranje, naglašavajući kako je istoimena manifestacija zaslužila biti uvrštena na listu. Informaciju je potvrdio Milan Knežević, načelnik Općine Petlovac. Kaže, naime, kako su članovi udruge dokumentaciju predali nadležnima te kako očekuje uvrštavanje Petaračkih buša na listu. Za slabu zastupljenost Baranje zasigurno nije krivo Ministarstvo kulture, pa je Perkušić u pravu kada tvrdi da inicijativu moraju pokrenuti udruge, dok će TZ Baranje svima rado pomoći.

Ivica GETTO
Website Apps