Dvorac obitelji Esterhazy dobit će novog vlasnika. Njegova je prodaja u završnoj fazi realizacije, a dvorac kupuje jedan inozemni investicijski fond koji će ga, za najviše pet godina, prenamijeniti u starački dom za imućnije osobe (najvjerojatnije iz zapadnog dijela Europe). Ponuda tog fonda jedina je pristigla na jučer završen natječaj za prodaju dvorca.

Kupci specijalizirani

– Može se reći da su kupci na neki način specijalizirani za prenamjene starih dvoraca u staračke domove, budući da to rade diljem Europe. Najzanimljivija im je bila Mađarska, a u posljednje vrijeme to je postala i Hrvatska. Cijena dvorca je 1,8 milijuna kuna, na koliko su ga procijenili vještaci – kaže Antonio Branilović, zamjenik načelnika Općine Darda, naglašavajući kako dvorac, u stanju u kakvom jest, zapravo i nema nikakvu građevinsku vrijednost.

Prema prvim procjenama restauracija će (koja mora biti gotova u iduće tri godine) koštati 42 milijuna kuna, bez privođenja namjeni, a za cijelu investiciju trebat će izdvojiti 70-ak milijuna kuna.

– Kada bi ga obnavljala Općina, obnova bi trajala sigurno 20 godina. Postoje, doduše, fondovi za obnovu spomenika kulture, ali budući da Darda nema nikakvih turističkih sadržaja, a turizam se uopće ne razvija, obnovu dvorca nismo niti aplicirali, jer sigurno ne bismo prošli – odgovara Branilović na naš upit nije li šteta da dvorac bude prenamijenjen u starački dom.

Đola izuzeta

Razvojem situacije u Općini Darda su zadovoljni, budući da bi se, tvrdi Branilović, dvorac za nekoliko godina možda i sam urušio. Do sada je bio prilično opterećenje za Općinu. Nekoliko puta u njemu je izbio požar, a služio je i kao noćno okupljalište mladeži. Od kada ga je Belje u svibnju 2009. godine darovalo Općini, gotovo neprekidno je na “tržištu”. Bilo je i nekoliko ozbiljnijih potencijalnih kupaca, ali je sve do jučer završavalo samo na željama.

Branilović ističe kako čestica na kojoj je dvorac ne obuhvaća Đolu, a park koji će biti prodan u paketu investitor bi trebao preurediti i ostaviti dostupnim za javnost.

Inače, dvorac je površine 1700 četvornih metara, a nalazi se na 23.807 četvornih metara velikoj parceli. Podignut je u drugoj polovini 18. stoljeća kao središte prostranog imanja baruna Kazimira Eszterhazyja. Ujedinjuje baroknu tlocrtnu koncepciju karakterističnu za vrijeme građenja. U središtu glavnog pročelja leži ostakljena drvena veranda, a u dvorišnom se dijelu nastavljaju prizemne gospodarske zgrade.

Za temelje dvorca najvjerojatnije su poslužili temelji turske utvrde. Obitelj Esterhazy prodala ga je sredinom 19. stoljeća. Kao novi vlasnik spominje se jedna mađarska banka, a nakon Drugog svjetskog rata dvorac se ne tretira kao spomenik, nego kao građevina prikladna za smještaj sadržaja potrebnih zajednici. Tijekom okupacije Baranje potpuno je devastiran. Netaknut je ostao samo perivoj s obeliskom u spomen vojnicima palim u Prvom svjetskom ratu. Pripada u drugu spomeničku kategoriju.

Ivica GETTO
Kupci specijalizirani

– Može se reći da su kupci na neki način specijalizirani za prenamjene starih dvoraca u staračke domove, budući da to rade diljem Europe. Najzanimljivija im je bila Mađarska, a u posljednje vrijeme to je postala i Hrvatska. Cijena dvorca je 1,8 milijuna kuna, na koliko su ga procijenili vještaci – kaže Antonio Branilović, zamjenik načelnika Općine Darda, naglašavajući kako dvorac, u stanju u kakvom jest, zapravo i nema nikakvu građevinsku vrijednost.

Prema prvim procjenama restauracija će (koja mora biti gotova u iduće tri godine) koštati 42 milijuna kuna, bez privođenja namjeni, a za cijelu investiciju trebat će izdvojiti 70-ak milijuna kuna.

– Kada bi ga obnavljala Općina, obnova bi trajala sigurno 20 godina. Postoje, doduše, fondovi za obnovu spomenika kulture, ali budući da Darda nema nikakvih turističkih sadržaja, a turizam se uopće ne razvija, obnovu dvorca nismo niti aplicirali, jer sigurno ne bismo prošli – odgovara Branilović na naš upit nije li šteta da dvorac bude prenamijenjen u starački dom.

Đola izuzeta

Razvojem situacije u Općini Darda su zadovoljni, budući da bi se, tvrdi Branilović, dvorac za nekoliko godina možda i sam urušio. Do sada je bio prilično opterećenje za Općinu. Nekoliko puta u njemu je izbio požar, a služio je i kao noćno okupljalište mladeži. Od kada ga je Belje u svibnju 2009. godine darovalo Općini, gotovo neprekidno je na “tržištu”. Bilo je i nekoliko ozbiljnijih potencijalnih kupaca, ali je sve do jučer završavalo samo na željama.

Branilović ističe kako čestica na kojoj je dvorac ne obuhvaća Đolu, a park koji će biti prodan u paketu investitor bi trebao preurediti i ostaviti dostupnim za javnost.

Inače, dvorac je površine 1700 četvornih metara, a nalazi se na 23.807 četvornih metara velikoj parceli. Podignut je u drugoj polovini 18. stoljeća kao središte prostranog imanja baruna Kazimira Eszterhazyja. Ujedinjuje baroknu tlocrtnu koncepciju karakterističnu za vrijeme građenja. U središtu glavnog pročelja leži ostakljena drvena veranda, a u dvorišnom se dijelu nastavljaju prizemne gospodarske zgrade.

Za temelje dvorca najvjerojatnije su poslužili temelji turske utvrde. Obitelj Esterhazy prodala ga je sredinom 19. stoljeća. Kao novi vlasnik spominje se jedna mađarska banka, a nakon Drugog svjetskog rata dvorac se ne tretira kao spomenik, nego kao građevina prikladna za smještaj sadržaja potrebnih zajednici. Tijekom okupacije Baranje potpuno je devastiran. Netaknut je ostao samo perivoj s obeliskom u spomen vojnicima palim u Prvom svjetskom ratu. Pripada u drugu spomeničku kategoriju.

Ivica GETTO
Website Apps