Gotovo cijeli hektar zelene površine (podijeljen na 11 čestica) nadomak užeg središta jedinog baranjskog grada i nadalje je neiskorišten prostor.

Oranice u centru!

Da stvar bude zanimljivija, uopće nije u gradskom vlasništvu, a gradski oci do prije godinu dana nisu znali ni kome pripada. Od spomenute površine 3518 četvornih metara zauzima park, doduše ne baš reprezentativni hortikulturalni primjerak, ali mnogima drag. Devet manjih čestica se, još zanimljivije, u zemljišnim knjigama vodi kao oranice (u središtu grada!). Samo uz jednu je drugi opis – kuća i dvor, premda od kuće nema ni traga ni glasa. Sve spomenuto u vlasništvu je Mercatora-H, koji se u svemu našao – ni kriv ni dužan.

Donedavno je na dijelu spomenute površine bio putujući lunapark, koji već tradicionalno tamo stiže u studenome, prigodom Dana grada, nakon čega odlazi na zimski odmor. Ostatak godine ta površina ne služi gotovo ničemu, poprilično često je zakorovljena i nepokošena, a zbog nedostatka parkirališta u središtu grada posluži kao divlji parking. Gradske ju tvrtke ne održavaju jednostavno zato što – nije u gradskom vlasništvu, a vozače ne kažnjava nitko jer parkiraju na privatnoj površini, daleko od očiju vlasnika. Koji ih ne prijavljuje jer možda za cijelu priču – i ne zna. Na spomenutoj su površini, nekoliko godina prije Domovinskog rata, bile beljske dvodomke, koje su srušene kako bi na njihovu mjestu bio sagrađen hotel. Stanari su smješteni na neke druge lokacije, maketa hotela bila je izložena u tadašnjoj Dunavovoj robnoj kući, imenovan je čak i direktor hotela u izgradnji, ali je sve ostalo na tome. Povratnike u Beli Manastir u vrijeme mirne reintegracije tamo je dočekao improvizirani drveni pravoslavni zvonik, koji je nestao jedne olujne noći. Novija priča seže u vrijeme kada je na čelu grada bio Ivica Buconjić, a dio livade, približno 4400 četvornih metara, u beljskom vlasništvu.

Grad zainteresiran

Belje ju je, nakon natječaja, prodalo jednom mjesnom poduzetniku, koji je ponudio višu cijenu od Grada. Od tada do danas mijenjala je nekoliko vlasnika. Aktualna je neko vrijeme bila priča da će tamo biti građen trgovački centar. Zbog potrebe gradnje, točnije, gabarita, gradski su čelnici tvrdili kako je prodan i dio parka (pokazalo se da je prodan cijeli), no i ta se zamisao izjalovila. Jedan od vlasnika gradskog zelenila, kada je stupio u posjed cijele čestice, prodao ju je tvrtki koja je tada bila u vlasništvu slovenskog trgovačkog diva. Poslije je čestica jednostavno prešla u Mercatorovo vlasništvo.

Tko je zapravo pravi vlasnik čestica, u Gradu su saznali u proljeće prošle godine zbog – korova, koji je mjesecima tamo nesmetano rastao, pa je na pojedinim mjestima bio viši od metra.

– Za sada ne planiramo ništa. Teško je, naime, bilo što planirati kada je u pitanju privatno vlasništvo. Mislim da je najbolje čekati razvoj cijele situacije oko Agrokora i Mercatora, a tek potom planirati. Ideja, doduše, imamo, ali je o njima, bar za sada, rano govoriti – kaže gradonačelnik Belog Manastira Tomislav Rob, podsjećajući kako u gradskom vlasništvu nije ni susjedni Sokolski dom, koji je sudskim putem pripao jednom poduzetniku iz Županje.

------2 COLOR SLBAR

– Dugoročna vizija postoji. Hoće li to biti pregovori s vlasnicima i otkup svih čestica ili nešto drugo, vidjet ćemo. Beli Manastir, primjerice, nema veći vlastiti prostor za održavanje većih skupova i slično – razmišlja Rob. Što će od svega biti, pokazat će vrijeme. Činjenica je da vlasnik s česticama može učiniti što želi, dakako ako se uklapa u prostorni plan, a najbolje bi bilo kada bi u konačnici sve završilo u – gradskom vlasništvu.

Ivica GETTO
Website Apps