Prije 200-tinjak godina, dok Baranja nije bila ispresijecana putovima, lokalno je stanovništvo na put odlazilo zaprežnim kolima ili pješice. S jednog kraja Baranje na drugi putovalo se satima, pa su postojala mjesta na kojima se odmaralo. Posebice kada se putovalo preko jedine baranjske uzvisine, Banske kose. Jedno od takvih odmorišta podrum je obitelji Andrić, sagrađen 1830. godine, smješten na brdu iznad Branjinog Vrha. Zahvaljujući Stipi Andriću (62) i njegovu OPG-u, odmorište još uvijek živi. Do njega, doduše, sada vodi asfaltirana prometnica, iz središta Belog Manastira ili Branjinog Vrha tamo se stiže za nekoliko minuta, ali se dašak prošlosti u objektu još uvijek osjeća. Andrić nas je dočekao sa širokim osmijehom, kao što to čini dočekujući i sve ostale goste.

Da ima za prijatelje

– Nekada su ljudi kod mog pradjede došli odmoriti se ili počinuti, kako bi Šokci kazali. Izvan podruma bila je velika klupa, tu su sjedili nekoliko minuta, popili koju čašicu vina i krenuli dalje. Upravo stoga je pradjed svom posjedu dao naziv Počivaljka, a kada smo se vratili iz progonstva, nazivu smo dodali još jednu riječ pa se sada zove Počivaljka mira. U “prijevodu”, to je mjesto za odmoriti se na miru – priča Stipa. Pojašnjava da se njegova Počivaljka mira nalazi na polovici brda, na nadmorskoj visini od 128 metara.

U Počivaljci se pak Stipa i njegov šogor Branko Radonjić ne odmaraju. Bave se proizvodnjom vina i rakije. OPG Andrić ima približno tri jutra vinograda i voćnjaka, kaže Stipa, sasvim dovoljno za potrebe OPG-a, obitelji i prijatelja. Želja mu je, nastavlja, biti vjeran tradiciji, pa je “presortirao asortiman”, premda se cjelokupni proizvodni proces obavlja na suvremen način.

– Stara baranjska sorta grožđa je župljanka, pa sam odlučio proizvoditi je najviše. Imam i rajnskog rizlinga, a od crnih sorti cabarnet, frankovku, crnog vranca i portogisca – ističe, naglašavajući kako od crnih vina najčešće izrađuje kupažu. Osim vina, proizvodi nekoliko vrsta rakija pa se, uz standardne kajsiju i šljivu, kod njega može naći rakija od vinogradarske te “obične” breskve, pa čak i lincura, odnosno ona od aronije. Likeri poput višnjevca, orahovca i šerija također su dio asortimana.

– Ne zanima me kvantiteta nego kvaliteta. Važno je da nešto uspijem prodati na kućnom pragu, a najvažnije da ima za prijatelje kada kod mene dođu otpočinuti – kaže, dodajući kako u brdu provodi dosta vremena.

Kraj Počivaljke?

Ložeći staru bubnjaru, naglašava kako ne prima organizirane skupine turista, ali su njegova vrata uvijek otvorena putnicima namjernicima željnim ugodnog druženja uz čašu vina ili rakije. Unaprijed se ispričava što će Počivaljka mira biti zatvorena na “najveći praznik baranjskih vinara” – Vincešku. Baš tih dana naručen je na operaciju koljena, ali će propuštenu Vincešku sigurno nadoknaditi.

Upitan kakva je budućnost Počivaljke mira, sa suzama u očima rekao je: “Ovo je kraj.”

– Živim sam sa suprugom. Jedna je kćerka u Njemačkoj, druga u Belom Manastiru i mislim da ih ne zanima baviti se proizvodnjom vina i rakije. Što onda drugo pomisliti osim da će, nakon mene, Počivaljka otići u zasluženu mirovinu – konstatira Stipa Andrić.

No, možda i neće biti baš tako. Činjenica je da su se u njoj održavale brojne manifestacije, snimali serijali, odmarale se na tisuće manje i više poznatih ljudi. Za Počivaljku mira zna čak i prethodnik Angele Merkel na čelu njemačkog CDU-a, Wolfgang Schäuble, koji je dok je bio stranački predsjednik privatno boravio u Baranji…

Ivica GETTO
Website Apps