BARANJSKO PRELO

1. veljače 2019.

Drugi put, nakon jednogodišnje pauze, u Etnološkom centru baranjske baštine održano je uprizorenje prela, običaja koji se može svrstati u (nekadašnji) oblik gradsko-seoske društvenosti.
– Riječ je o posebnoj vrsti nekadašnjih večernjih sastanaka seoskih žena i djevojaka koji su imali svrhu uzajamne pomoći u radu, druženja i slično. Tijekom prela, ili sijela, kako su ih također zvali, žene su prele, tkale, čijale perje, komušale kukuruz, češljale vunu i obavljale slične poslove. Tada nije bilo struje, društvenih mreža, televizije i ostalih ‘‘pošasti‘‘ današnjih vremena, pa smo odlučili bar na trenutak vratiti se u tadašnja vremena i uprizoriti bar dio naše baštine koja je stoljećima ‘‘stanovala‘‘ u našim krajevima – priča Jasmina Doboš iz TZ-a Baranja, inicijatorica cijelog projekta, na koji su se jučer odazvale brojne udruge iz cijele Baranje. Sukladno najavama, na Prelo je došlo desetak baranjskih i belomanastirskih udruga u kulturi, predstavnici udruga nacionalnih manjina, pojedinci, KUD-ovi, udruge vinara, lokalni OPG-ovi, kao i brojni zainteresirani Belomanastirci i Baranjci koji su se kućama, vjerojatno, vratili prepuni dojmova. Osim onih vizualnih, drugo baranjsko prelo sigurno neće zaboraviti ni zbog dojmova koja su okusila njihova nepca. Krofne, kolačići ukiselo, brojne vrste ostalih slastica, lepinje, kiselo zelje uz palentu obogaćeno osušenim dijelovima svinje, kulenje i kobasice te slične delicije koje desetljećima krase baranjske stolove, bili su samo djelić onoga što je Baranja, kao i ostali dio krajnjeg istoka Hrvatske, gotovo pa stoljećima nudila. Pozivu na belomanastirsko prelo odazvala se i Blanka Došen, svojevrsna promotorica slavonsko-baranjske, odnosno hrvatske baštine.

– Ovo je jedna divna manifestacija i, jednostavno rečeno, ganuta sam. Cijeli život njegujem kulturnu baštinu, posebice folklornu baštinu ovog kraja. Vidjela sam pravu, autohtonu šokačku narodnu nošnju i divne običaje ovoga kraja, koje ljudi na ovakav način njeguju. Mislim da sam čuvarica narodnog blaga, bar to nastojim biti i nastojat ću se boriti za hrvatski kulturni identitet, posebice kroz ovakve manifestacije – rekla je Došen, koja je, uz jednog od rijetkih baranjskih gajdaša, zapjevala nekoliko stari(ji)h pjesama. Kako je istaknula Doboš, a s njom se složila i Došen, baranjsko prelo u Etnološkom centru baranjske baštine trebalo bi postati tradicionalna manifestacija koja od zaborava ‘‘vraća‘‘ stare baranjske običaje i koja ‘‘živi‘‘ duže od dvije-tri godine. Jesu li u pitanju financije ili nešto drugo, teško je odgonetnuti, ali je činjenica kako se samo uz njegovanje prošlosti može misliti na budućnost. Prelu u Etnološkom centru baranjske baštine nazočne su bile zamjenica veleposlanika Mađarske u RH te Ivana Bandov Paulić, zamjenica gradonačelnika Belog Manastira.

– Ovo je drugo belomanastirsko sijelo u Etnološkom centru baranjska baština i prekrasna je inicijativa oko očuvanja te baštine. Iznad svega, drago mi je što su se u cijelu priču uključile različite uduge iz cijele Baranje – rekla je Bandov Paulić, izražavajući žaljenje što je, ipak, na prelu trebalo biti više mladih. Svi su složni kako bi baranjsko prelo trebalo postati tradicionalna manifestcija.
– Đakovo ima svoje Vezove, Vinkovci Jeseni, pa zašto Beli Manastir ne bi imao ovo svoje prelo – rekla je na kraju Doboš.

Ivica Getto
Previous Post
«
Website Apps