KAKO ZAŠTITI BOGATSTVO BARANJE

18. veljače 2021.

Prema nedavno donesenom rješenju Ministarstva kulture i medija, baranjski šokački vez upisan je kao 184. nematerijalno kulturno dobro u Registar kulturnih dobara RH. Uz baranjski šokački vez u isti je registar već upisano baranjsko crkveno pučko pjevanje (kao “sjedište” navedeno je Topolje), i to je, uz neke globalnije običaje, sve što je Baranja dala glede nematerijalne zaštićene baštine. Što se one materijalne tiče, stvar je nešto drukčija. Gotovo svi baranjski stariji sakralni objekti (katolički, pravoslavni i reformacijski) uvršteni su u registar, a društvo im prave dvorci u Kneževu, Bilju, Dardi i Tikvešu, brojna arheološka nalazišta diljem Baranje, spomenik Pobjede s kriptom u Batini, tradicijska kuća s okućnicom u Topolju, tri vinska podruma (beljski u Kneževim Vinogradima, zmajevački u Ulici Petefi Šandora te onaj u Suzi, u Ulici maršala Tita), pustara Zlatna greda, skladište za žitarice u Mirkovcu… Svemu treba dodati pokretnu zaštićenu kulturnu baštinu poput belomanastirskog “Ćire”, lokomotive “Lilike”, dijelove interijera sakralnih objekata i štošta drugo. Cijela je Baranja “prošpartana” zaštićenim dobrima, čini se da ih ima mnogo, ali struka tvrdi da je to samo djelić onoga što ta regija može ponuditi, odnosno da postoji još mnogo toga, materijalnog i nematerijalnog, što zaslužuje upis u Registar.

– Kada bi se moglo, Baranju bi cijelu trebalo zaštiti – stav je dijela struke, koja već godinama radi na prikupljanju podataka potrebnih za uvrštavanje dobara u spomenuti registar. Zbog premalo mjesta obuhvatit ćemo samo dio onoga što, u svakom slučaju, zaslužuje upis. Čini se kako bi među prvima zaštitu trebao dobiti stari vinski podrum u Belom Manastiru, u vlasništvu Milana Dvornića. Smješten je iznad belomanastirskog Pravoslavnog groblja i datira s početka 19. stoljeća.

Za razliku od zmajevačkih, nije ukupan u brdo, nego je ispod objekta. Poklapa se sa starim razglednicama i ucrtan je u austrougarskim kartama. U cijelosti je funkcionalan i svaki predmet ima svoju priču, čak i tikvice za vino – kažu konzervatori, dodajući kako su ga djelomično “pojeli” susjedni, nešto suvremenije izgrađeni, objekti.



Nadalje, u pripremi je registracija vardaračke etnografske zbirke, koju čini 431 predmet, među kojima su i stara školska pomagala. U vlasništvu je mjesnog KUD-a. Posebna je priča zaštita baranjskih pustara, ali, po svemu sudeći, od toga u bliskoj budućnosti neće biti ništa. Struka se slaže kako zaštitu zaslužuje cijelo Kneževo kao vjerni prikaz planskog radničkog naselja s izvornim rasporedom. Odnosi se to i na tamošnji TOS, u čijem je krugu stara hala, s početka 20. stoljeća, ali i autohtona ledara ucrtana u austrougarske karte. Postupak zaštite trebao bi se provesti i za dio zbirke u karanačkoj Ulici zaboravljenog vremena, u sklopu Baranjske kuće Vladimira Škrobe Baje… Također, zaštitu zaslužuju neke baranjske manifestacije, ali i zmajevački surduci…

“Lilika” zanemarenaStruka ističe kako nije dovoljno kulturna dobra samo uvrstiti na listu, nego je potrebno mnogo raditi na njihovoj zaštiti i očuvanju. “Zaštita dobara ne vrijedi ako se ne čuvaju. Netko je, naime, potreban da nastavi tradiciju, primjerice, baranjskog šokačkog veza. Dakle, potrebni su ljudi”, kažu. Loš primjer je “Lilika”, manevarska lokomotiva Mavag 152-067, proizvedena 1900. u Mađarskoj kraljevskoj tvornici željezničkih lokomotiva. I ona je upisana u Registar zaštićenih kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske, ali o njoj se nitko ne brine. Smještena je u krugu nekadašnje beljske Šećerane, u vlasništvu je Grada Belog Manastira, ali je iz dana u dan sve devastiranija. Sudbina “Ćire”, pak, koji je “igrao na emocije”, posve je suprotna…

I.GETTO

Website Apps