BUŠE PROTIV KORONE

15. veljače 2021.

Tradicija u našim krajevima nalaže da se prije korizmenog razdoblja i vremena žalosti i pokore različitim karnevalskim i pokladnim manifestacijama iz sebe izbace sve ludosti koje nas opterećuju. Iako su ove godine takve aktivnosti gotovo nemoguće zbog pandemije koronavirusa, ipak se možemo podsjetiti na pokladnu tradiciju Slavonije i Baranje. Naime, početkom veljače, kada zimska hladnoća okuje naše gradove i sela, na ulicama nekih naših mjesta pojavljuju se bušari, kao jedan od simbola karnevalskog nasljeđa u našim krajevima.Običaj u Đakovštini nalagao je da maskirani bušari obilaze kuće i pred domaćinima izvode kojekakve dosjetke i pjesme, a zauzvrat ih domaćin kuće dariva. Potaknuti tom tradicijom, 1994. godine u Đakovu je osnovan karneval koji danas nosi ime Đakovački bušari, a koji se od tada do danas prometnuo u najveću pokladnu manifestaciju istočne Hrvatske, na kojoj se predstavlja tradicija vezana uz korizmeno vrijeme, običaje, hranu i način življenja, i tako se čuva od zaborava.

Sama manifestacija sastoji se od Pokladnog gastrofesta “Mrsna i nemrsna jela kroz poklade i korizmu”, ocjenjivanja i degustacije kobasice i središnje manifestacije – Đakovačkih bušara. Centralni je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada, a koja će ove godine nažalost izostati zbog poznatih razloga. No Đakovačke bušare bit će moguće pogledati online na Facebooku u subotu, 13. veljače, u 18 sati.

Bušari su poznati i u baranjskim krajevima, osobito Petaračke buše (Baranjsko Petrovo Selo), a legenda kaže da su momci iz sela svojim strašnim izgledom, odjeveni u ovčju bundu i lica prekrivenih drvenim maskama te bukom koju su stvarali starim zvonima opasanima oko struka, tjerali zimu s prostora Baranje, a bili su i prethodnici u protjerivanju Turaka s naših prostora. U strašne buše odijevaju se odrasli, i to muški, oženjeni i momci. Oprava im je različita, izvorna narodna nošnja obogaćena zimskim kožuvima, kožušcima, sardomama i ćurdijama. Odjevni predmeti okrenuti su naopačke, tj. lice na naličje, a određeni dijelovi nošnje, npr. gaće, popunjavaju se slamom kako bi se doimali što strašnijim. Glave pokrivaju zastrašujućim maskama, koje predstavljaju likove životinja i strašila.

Još jedan pokladni običaj u našim krajevima jest i pokladno jahanje, nastalo u doba kada su jahači čuvali i štitili granice od Turaka. Pri povratku svojim kućama mještani su pripremali vino, rakiju i hranu kako bi se jahači okrijepili te im na taj način zahvalili. Kako bi se ovaj običaj očuvao, vrijedne baranjske udruge brinu se o tome da tu tradiciju prenose i na naše mlade, a glavni organizatori Pokladnih jahanja u Baranji su Konjogojska udruga Baranja iz Branjinog Vrha i Konjički klub Baranjsko biserje iz Popovca.

Dijana Stanić Rešicki

Website Apps