Nakon gašenja šećerane u Virovitici prije mjesec dana, sada se gasi i osječka. Dvjestotinjak radnika, obećavaju vlasnici, bit će zbrinuti otpremninama, a dio će nastaviti raditi na demontaži, pakeraju i možda u županjskoj Šećerani, jedinoj koja nastavlja prerađivati šećernu repu.

Šećer je nekad bio vodeći hrvatski izvozni proizvod – u posljednjih dvadesetak godina Hrvatska ga je na inozemno tržište plasirala u vrijednosti od 2 milijarde dolara.
Prva je kampanja prerade repe u osječkoj Tvornici šećera bila 1906., a posljednja prošle godine. Tvornica je preživjela tri rata, ali ne i onaj tržišni. Kako se pokazalo, prošlogodišnja 114. kampanja bila je i posljednja u Osijeku. Ovom sektoru nije pomoglo ni udruživanje triju šećerana, dvaju vlasnika u HIŠ, Hrvatsku industriju šećera.
“Morali smo to napraviti.  Koliko god da je to tužno meni i ljudima koiji ovdje rade, ali jednostavno to je bila odluka kako bismo sačuvali barem tu jednu, odnosno kako bismo sačuvali proizvodnju šećerne repe i šećera u Hrvatskoj”, kaže predsjednik uprave Hrvatske industrije šećera Željko Zadro. 
U osječkoj Šećerani ostaje 60-tak radnika
Dvjestotinjak će radnika, obećavaju, biti zbrinuti otpremninama, nastavkom rada unutar HIŠ-a ili Žito grupacije, koja je manjinski vlasnik te tvrtke.

Slikovni rezultat za šečerana osijek


Nudi im se prelazak u županjsku Šećeranu.
“Bili su dosta korektni sa strane Uprave HIŠ-a. Znači sve ostaje za ove radnike koji žele prijeći. Čekamo do idućeg tjedna. I onda ćemo dati odgovore jesmo li zainteresirani ili nismo”, rekao je Mato Jakić iz Tvornice šećera Osijek, dok njegov kolega Krunoslav Jalovičar navodi kako  njemu nitko nije ništa ponudio.  “Ja sam tu godinu i pol. Pravo na otpremninu nemam po zakonu i to je to”, rekao je.
Kako doznaje Agroklub, otpremnina iznosi 3.000 kuna po godini radnog staža, plus 4 bruto plaće. Neki su već potpisali sporazumni raskid ugovora, uz otpremninu. Međutim, to se odnosi samo na one koji imaju neprekidni radni staž. Kampanjci koji su skupili i deset, petnaest godina u Šećerani ostaju kratkih rukava. Dijelu radnika uprava će ponuditi novi ugoovr za nastavak posla na demontaži tvornice u Osijeku, dio će raditi u pakeraju, što bi im moglo jamčiti posao do jeseni, jer zaliha šećera je puno.
Nedostatak sirovine glavni razlog
Ključno za opstanak ove industrije bilo je osiguranje sirovine. A nje je i unatoč izdašnim potporama sve manje. Prije ulaska u Europsku uniju u Hrvatskoj je pod šećernom repom bilo 30 tisuća hektara. Danas se sije tek trećina od toga. 
“Ne možemo proizvaditi nešto na čemu stvaramo gubitke, kao što šećerane ne mogu prerađivati šećer kad konkurentniji dolazi iz Mađarske, Francuske, Njemačke itd.”, pojašnjava Stjepan Zorić iz Erduta. 
“Država je značajno povećala potporu za njezin uzgoj, ali to očito nije bilo dovoljno. Proizvodnja ove kulture je skupa, a otkupna cijena relativno niska”, kaže Matija Brlošić, predsjednik Ceha za poljodjelstvo i slatkovodno ribarstvo pri Hrvatskoj obrtničkoj komori te potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore. 
Ministrica će tražiti pomoć Europske unije, a od trgovaca dizanje cijene šećera
“Ono što mi možemo učiniti je pokušavati osigurati odgovarajuće potpore, ne samo dohodovne proizvođačima, nego i investicijske potpore i to radimo. Investicijske potpore proizvođačima šećera, ne samo proizvođačima šećerne repe, nego i šećera, a nastojat ćemo motivirati Europsku komisiju za dodatne mjere”, komentirala je najnoviju situaciju ministrica poljoprivrede Marija Vučković.

Slikovni rezultat za šečerana osijek


Vučković je kao jedan od najvećih problema istaknula cijenu šećera navodeći da je prije sedam godina cijena tone šećera bila iznad 700 eura, dok je danas između 340 i 350 eura, a smatra se da je uz cijene ispod 405 eura za tonu teško zadržati proizvodnju. Apelirala je i na trgovačke lance da nemaju niže cijene šećera u Hrvatskoj od onih u inozemstvu. “Apelirala bih i na naše trgovačke lance da nastoje izbjeći situacije u kojoj je cijena šećera, kada ne uzimamo u obzir PDV, a možemo i s PDV-om, u Hrvatskoj u njihovim trgovinama 30 do 40 posto jeftinija nego u istim trgovinama u inozemstvu”, rekla je Vučković.
SDP-ovci iz Slavonije uputili apel Plenkoviću i Vučković
“Je li Vam gospodine Plenkoviću ugodno živjeti sa saznanjem da su sve te slavonske i baranjske obitelji ponižene time što nisu zaslužile ni malo vašeg daha da se oglasite o njihovom egzistencijalnom problemu? Je li Vam srce na mjestu ministrice Vučković kada najavite sjedanje za stol tek nakon što je više od pola industrije proizvodnje šećera već otišlo u povijest? Munjevita reakcija, nema što, posebice jer i vi znate da se problemi proizvodnje šećera vuku godinama. Je li to projekt Slavonija?”, istaknuo je u svom apelu predsjedniku Vlade i ministrici poljoprivrede zbog stanja u slavonskim šećeranama saborski zastupnik Domagoj Hajduković, poručivši da učine nešto jer će u suprotnom u Slavoniji ostati samo oni s članskom iskaznicom HDZ-a “ugodno uhljebljeni u institucijama poput Hrvatske gospodarske komore.” Otvoreno pismo danas su potpisali saborski zastupnici SDP-a Martina Grman Kizivat, Domagoj Hajduković, Romana Nikolić i Marina Opačak Bilić.
“Projekt Slavonija mora biti borba za svako radno mjesto jer u protivnom sve te puste ceste, poduzetničke centre, društvene domove i kanalizacijske sustave koje planirate izgraditi s novcem iz Europskih fondova neće imati tko koristiti”, upozoravaju. 

T.M.Radio Osijek

Website Apps