Svjedoci smo u
posljednje vrijeme aktiviranja kampanje protiv plastičnih vrećica, u čemu se
pridružuje i Vaš web portal i ovaj članak.

 U cijeloj ovoj priči
najglasniji su koje-kakvi „kvazi ekolozi“, dokazivatelji svega i svačega protiv
plastike, plastičnih vrećica. Na žalost, najmanje se čuje riječ stručnjaka,
stručnih institucija. i u takvim okolnostima događa se da se jednom izjavljena
glupost ponavlja i nekritički prenosi iz dana u dan, pogotovo od nestručnih i senzacionalistički
nastrojenih novinara – i to jednostavno postaje činjenica – da ne kažem
„znanstvena“.

 Kako smo svi mi kao
građani izloženi svakodnevnim bombardiranjem o otrovnosti i opasnosti „najlon
vrećica“, siguran sam da se i mnogi od nas pitaju što je stvarno istina. Stoga
sam odlučio ukazati Vam na nekoliko činjenica.

– nije najlon vrećica, niti PVC vrećica. Najbolje je reći
polietilenska vrećica jer su iste napravljene od polietilena niske (PE-LD) ili
visoke (PE-HD) gustoće.

 – PVC vrećice se
danas ne proizvode, a PVC se danas najviše koristi u građevinarstvu – oluci,
gurle, cijevi, izolacija električnih vodova, linoleumi, podne pločice, PVC
stolarija, u automobilskoj industriji i za proizvodnju dječjih igračaka te za
široki raspon medicinske i informatičke opreme.

 – ukupno za
proizvodnju plastike troši se oko 4 % ukupne svjetske potrošnje nafte, a za
proizvodnju polietilenskih vrećica koristi se 0,05 % nafte. Najviše nafte troši
se za transport (50 %) i grijanje (32 %). Dakle, netočna je tvrdnja da se za
proizvodnju polietilenskih vrećica troše značajni prirodni resursi nafte.

 – lažno se tvrdi da se
polietilenske vrećice razgrađuju 1000 ili 100 ili tko zna koliko godina.
Činjenica je da se ne zna koliko se razgrađuju. Ali, na današnjim odlagalištima
smeća ne razgrađuje se niti papir, niti bio-otpad jer za biorazgradnju nema
uvjeta, a stvaranje uvjeta za razgradnju (npr. papira) višestruko je ekološki
opasnije i višestruko više puta opterećuje okoliš.

 – lažno i zlonamjerno
se tvrdi da prilikom razgradnje, plastične vrećice ispuštaju toksine. Naveo sam
da se plastične vrećice ne razgrađuju – i upravo to je njihova prednost! Mogu
se skupljati i reciklirati. Zbog svog sastava polietilenske vrećice ne zagađuju
tlo. Formula etilena je C2H4, i taj materijal ne sadrži kemijske elemente koji
ovako povezani zagađuju tlo. Vizualno, nemarno odbačene vrećice u prirodu
zaista onečišćuju okoliš. To jeste na žalost stvarnost, čemu nisu krive
plastične vrećice, već svi mi, ljudi.

 – netočna je tvrdnja,
što potvrđuju mnoge znanstvene studije, da su papirnate vrećice ekološkije od
polietilenskih. Za proizvodnju papirnatih vrećica troši se energije otprilike
jednako kao i za polietilenske vrećice, ali se višestruko više troše i zagađuju
prirodni resursi – potrošnja drveta, kao i potrošnja i zagađivanje značajnih
količina vode. Za izradu papirnih proizvoda koriste se različite vrste ljepila
i boja koje također opterećuju okoliš. Zbog toga, papirnata vrećica je najmanje
pogodna za okoliš.

– više studija potvrđuje opasnost od višekratnih vrećica –
pa i plastičnih. U nekoliko laboratorijskih istraživanja utvrđeno je da se na tim
vrećicama nalazi cijeli niz bakterija pa čak i norovirus, a pranje i
dezinficiranje takvih vrećica još je veće opterećenja za okoliš (potrošnja vode
i energije, ispuštanje deterdženata i zagađenje vode, itd.)

 – polietilenska
vrećica – za istu ili sličnu namjenu (npr. vrećica s kojom idemo u trgovinu) 7
do 10 puta manje zauzima prostora, što znači da je za prijevoz papirnatih
vrećica potrebno 7 do 10 puta više kamiona koji će potrošiti 7 do 10 puta više
goriva – upravo onih prirodnih resursa nafte.

 – netočna i neistinita
je izjava da su biorazgradljive vrećice pogodnije od „običnih“ polietilenskih
vrećica. Biorazgradljive vrećice definitivno se neće razgraditi na
odlagalištima smeća ili komposištima niti u prirodi jer tamo nema uvjeta za to
– pogodna temperatura, vlažnost.

 – netočna je i neistinita
izjava da su platnene vrećice pogodnije od polietilenskih vrećica. Pamuk se
proizvodi na 3 % svjetske obradive površine, a za uzgajanje pamuka potrebno je
ukupno 10 % svjetske proizvodnje svih kemijskih pesticida i čak 25 %
insekticida. Platnene vrećice su skupe – 1 platnena = 400 plastičnih.
Licemjerno se od eko dušebrižnika ističe da je platnenu vrećicu moguće
višestruko koristiti, samo ju je potrebno oprati. A prešućuju koliko je za
pranje vrećica potrebno vode, deterdženta i energije.

 – netočna je tvrdnja
da su plastične vrećice najveći onečišćivač mora i oceana. Vrećice čine 8,1 %
onečišćenja, dok je su npr. cigarete i cigaretni filteri na prvom mjestu s 27,2
% udjela.

 – od plastičnih
vrećica ugiba na tisuće, stotine tisuća morskih i kopnenih životinja godišnje –
još jedna neistinita izjava. Brojna istraživanja govore da su ti brojevi
znatno, znatno manji. Prema Ocean Conservancy’s International Costal Cleanup
Report 2010. navodi se: 488 životinja od kojih je 76 odnosno 15,5 % bilo
zapleteno u plastične vrećice. Izvještaj daje i pregled 25-godišnjih rezultata
akcije Coastal Cleanup, koja se provodi u više od 150 zemalja odnosno lokacija
i kojom prilikom je u jednom danu prikupljan otpad na plažama i obalama te je
tom prilikom utvrđeno da plastične vrećice čine 5 % ukupnog otpada. U tom dugom
vremenskom razdoblju pronađene su 4073 životinje uginule zbog navedenog otpada,
a zbog plastičnih vrećica 404 životinje (dakle, manje od 10 %) među kojima je
najviše riba.

Dakle, to je vrlo daleko od brojki kao što su stotine tisuća
ili čak više od milijun uginulih životinja zbog plastičnih vrećica.

 – lažno se tvrdi da su
plastične vrećice najopasniji otpad za životinje u morima i oceanima – ne,
najopasniji su ostaci odbačenog ribolovnog pribora, najviše se životinja
zaplete u odbačene mreže i niti (više od 86 %).

 – poznata je iz tiska
i raznih „eko“ publikacija prikazana fotomontaža kornjače s plavom plastičnom
folijom u ustima, koja je i ilustracija Vašeg članka, u kojoj se sugerira da životinje
jedu plastične vrećice. Svatko tko se je susreo sa životinjama – domaćim,
kućnim ljubimcima, divljima – zna da to nije istina. Životinje ne jedu
plastične vrećice. A ako slučajno dio plastične vrećice i dospije u probavni
trakt neke životinje, taj dio će jednak izaći iz probavnog trakta.

– netočna je tvrdnja da plastika na poljima izaziva
neplodnost tla. Upravo korištenje plastične folije za malčiranje doprinijelo je
manjem korištenju poesticida i biocida pri uzgoju raznih agrokultura, većoj i
kvalitetnijoj proizvodnji voća i povrća (da ne govorim o plastenicima). Na
žalost, ispušni plinovi iz traktora i ostale poljoprivredne mehanizacije znatno
su veći onečišćivači obradivog tla nego vrećica koja se ne razgrađuje, pa time
niti nema čime kontaminirati tlo. Točno je, treba je samo pokupiti.

– netočna je tvrdnja da se reciklira manje od 1 % plastičnih
vrećica. Ovisi od države do države i njihovog sustava zbrinjavanja otpada.
Primjer je švicarske gdje se 99 % otpadne plastike reciklira ili spaljivanjem iskoristi
za proizvodnju električne ili toplinske energije. Vrlo slični rezultati su u
Austriji, Njemačkoj, Skandinavskim zemljama – dakle, u svim zemljama gdje je
uređen sustav odvojenog prikupljanja i zbrinjavanja otpada.

 – također je netočna
tvrdnja da većina plastičnih vrećica završi u okolišu – istina, vrlo su
vidljive kada se zapletu u grane ili kada ih vjetar nosi ulicom, ali razmislite
što vi radite s vrećicama – kad ih uzmete, najčešće ih još jednom ili dva puta
upotrijebite, a nakon toga ih iskoristite za smeće, sa smećem odlaze na
odlagališta gdje se odvajaju i odvojeno prikupljaju i u najvećem dijelu šalju
na recikliranje.

– točno je da su neke zemlje i gradovi zabranili dijeljenje
besplatnih jednokratnih vrećica (one vrećice u kolutima koje uzimamo u
supermarketima kada kupujemo voće i povrće i sami pakiramo), ali povod tim
zabranama ili uvođenjima poreza definitivno nisu ekološki, zaštita prirode,
životinja ili zdravlja – razlozi su prvenstveno ekonomski (zaštita neke svoja
lokalne proizvodnje), populistički i sitno-politički. Jednostavno se može reći:
dodvoravanje neodgovornih političara i kvazi eko-aktivista neupućenoj ili krivo
informiranoj javnosti. Brojne studije pokazale su da su zabrane i oporezivanja
napravile znatno više štete nego koristi.

 Ovdje jasno i glasno
treba reći:

 NISU KRIVE VREĆICE,
KRIVI SU LJUDI KOJI IH NEOPREZNO ODBACUJU.

I na kraju da zaključim – ostati danas bez plastičnih vrećica
i plastične ambalaže nezamislivo je, a dovelo bi do povećanog štetnog utjecaja
na okoliš (energija, emisije CO2, prirodni resursi…). Zamjena plastičnih
vrećica vrećicama od drugih materijala također bi bilo štetnije za okoliš i
zdravlje ljudi.

 Krivim, netočnim i lažnim
informacijama, kao ni zabranama, a pogotovo onim apsurdnim, ništa se ne
postiže.

 Želite li više
doznati o svemu ove, pozivam Vas da posjetite blog “Plastično je
fantastično” (http://​plasticno-je-fantasticno.bl​og.hr/) pa tamo
pročitate, ali i pitate i komentirate sve što Vas zanima o plastici i plastičnim
vrećicama.

Lijepi Vam pozdrav

Romeo Deša

romeo.desa@ri.t-com.hr