Bez obzira na tešku i modernu poljoprivrednu mehanizaciju, bez “ručnog rada” još uvijek nema ništa. Nije rijetkost, primjerice, vidjeti skupine ljudi na nepreglednim zelenim poljima pšenice ili ječma koji u ratu protiv miševa i voluharica ručno razbacuju otrov.

– Mačke, lisice, škanjci i ostali grabežljivci uživaju na baranjskim njivama. Njima, naime, haraju poljski miševi i voluharice. Veći su od kućnog, hrane se sjemenkama, plodovima, zeljastim biljkama i gujavicama, pare se od ožujka do rujna, kote od travnja do listopada, pa godišnje na svijet donesu i po 30-ak mladih. Kopaju hodnike s gnijezdom i spremnicima hrane, a budući da će prošla godina ostati u sjećanju po količinama padalina ispod minimuma, njihove podzemne kućice ostale su suhe – kažu poljoprivrednici, napominjući da se lisice, mačke i škanjci goste dok se seljaci hvataju za glavu, jer ti glodavci nemilice uništavaju pšenicu, djetelinu, ječam, repicu i ostale poljoprivredne kulture.

Najviše ih je, tvrde, na poljima koja graniče s repištima, gdje se nalaze prave mišje autoceste. Podsjetimo, lani su seljaci bili prisiljeni angažirati sezonsku radnu snagu za ručno tretiranje, što im povećava troškove proizvodnje. Dnevnica je bila između 150 i 200 kuna, a za sredstva za tretiranje trebalo je izdvojiti između 200 i 300 kuna po hektaru. Prošle je godine na pojedinim površinama šteta od miševa iznosila i do 30 posto.

Kriv je i čovjek

Seljaci tvrde da je osim vremenskih uvjeta uzrok velikom broju poljskih miševa i čovjek. Krčenjem šumaraka i vrbika, tvrde, uništena su prirodna staništa ptica grabljivica, pa su one odletjele u druge krajeve, čime je miševima smanjen broj prirodnih neprijatelja.

Lani je na pojedinim površinama šteta od miševa iznosila i do 30 posto

Izvor: Glas Slavonije

Website Apps