NOVE ZABRANE !!!

9. rujna 2013.

Novi EU udarac: Naši proizvodi i tradicija se uništavaju! Krivac – nesposobni pregovarači

– Sretni mogu biti oni koji još uvijek imaju hrvatske, a ne europske majke i bake te voće iz naših voćnjaka pa si ovisno o vlastitim ukusima mogu spravljati domaće marmelade, pekmeze, džemove ili kako već zovete ove voćne slastice i u njima uživati bez etiketa i odredaba – kaže čelnik ‘Jedino Hrvatska’ Milovan Šibl.

Ulazak u Europsku uniju i otvaranje novih tržišta mnogi Hrvati vidjeli su kao priliku za unaprjeđenje i proširenje proizvodnje. No, stvari ponekad nisu onakve kakvima se čine i kakvima nam ih prikazuju. Da je to doista tako, prvo su se uvjerili proizvođači prošeka i terana koji još uvijek vode bitku s Europom oko imena i plasiranja njihovog proizvoda na njihova tržišta. Dok se oni bore iz Europe stiže nova pljuska servirana za vinare. Ovog puta na red je stigao portugisac. Za njega definitivno nema mjesta na europskim policama. Famoznim ugovorom o pristupanju u EU sorta ovog mladog vina nije priznata, dozvoljeno je samo stavljanje preostalih zaliha na tržište, a proizvođačima se nudi i opcija izvoza u treće zemlje. Ta odluka šokirala je proizvođače, koji su po dobrom,starom običaju za sve doznali na kraju priče. Stoga se sada nalaze na mukama jer osim što ne znaju što će učiniti s ovogodišnjom berbom koja samo što nije počela, sada ne znaju niti pod kojim će imenom prodavati svoj proizvod.

Nakon vinara novi šok doživljavaju oni koji konzumiraju jaja. Kokošja jaja spadaju među svega nekolicinu proizvoda koje naša zemlja proizvodi u količinama koje zadovoljavaju vlastite potrebe. Hrvati su jedni od vodećih konzumenata ovog proizvoda u EU. No, zahvaljujući obvezama prihvaćenim u pretpristupnim pregovorima s EU jaja bi mogla nestati s naših jelovnika. U idućih godinu dana proizvodnja jaja naglo će padati jer domaći farmeri prestaju s proizvodnjom. Razlog obustave je zastarjela oprema koja nije u skladu s normama koje su hrvatski pregovarači prihvatili tijekom pristupnih pregovora.

– Ne sjećam se slučaja u kojem je Hrvatska dobro prošla u pregovorima s Europom – kaže Milovan Šibl, čelnik Jedino Hrvatske. Tako je, dodaje i s ovim. No, problem je u tome što su pregovori vršeni u tajnosti, a što su pregovarači izdogovarali otkriva se tek sada.

– Naši pregovarači ili su bili nesposobni ili su radili za druge – misli Šibl koji pojašnjava kako su sve druge zemlje ipak osigurale očuvanje svojih proizvoda i proizvođača, što kod nas nije slučaj, a primjere da je to doista tako možemo susresti gotovo svakodnevno.

Nisu samo vinari dobili europsku pljusku. Znate li što mažete na kruh kada posežete za marmeladom?! Ulaskom u ‘Europu’ proizvođači voćnih proizvoda morali su se uskladiti s europskim direktivama. Oni koji proizvode marmelade koje nisu napravljene od citrusnog voća ulaskom dosadašnji naziv morali su promijeniti u džem. Dakle, ono što smo mi do prije mjesec dana nazivali marmeladom, uči nas Europa, zove se džem, a radi se od pasiranog voća. Zakonski je propisan udio voća koji iznosi minimalno 35 posto. Udio ukupnih šećera, dakle i onih iz voća i onih dodanih, izraženih kao suha tvar, mjereno refraktometrom, u marmeladi dosad je bio najmanje 67 posto, dok je po novom pravilniku propisano da udio šećera u džemu morati iznositi najmanje 60 posto. Uz voće, u marmeladu, odnosno džem dodaje se tvar za želiranje i limunska kiselina. Ono što su Hrvati nazivali džemovima više nisu džemovi, po novim regulativama nazivaju se ‘extra džemovima’. Proces pripreme tih džemova također je reguliran, a radi se od dijelova ili cijelih plodova voća, a udio mora iznositi minimalno 45 posto. Europa je naredila i smanjenje udjela šećera te ga mora biti minimalno 60 posto umjesto dosadašnjih 65 posto.

– Naši proizvodi na koje su ljudi naviknuti već desetljećima uništavaju se promjenama imena – kaže Šibl kojemu nije jasno zbog čega netko sa strane mora određivati kako će se neki naši proizvodi nazivati.Sretni mogu biti oni koji još uvijek imaju hrvatske, a ne europske majke i bake te voće iz naših voćnjaka pa si ovisno o vlastitim ukusima mogu spravljati domaće marmelade,pekmeze,džemove ili kako već zovete ove voćne slastice i u njima uživati bez etiketa i odredaba.

Iako se Maraskin rum u Lijepoj našoj proizvodi već 60 godina, po novim regulativama i to se moralo izmijeniti. Briselskim propisima udovoljila je i ova tvrtka pa tako danas više ne postoje rum i brandy, nego room i bratsky. Ova tvornica zadržala je vizualni identitet ovih prepoznatljivih proizvoda, a u želji da u slučaju ruma zadrža slova r i m, umjesto dosadašnjeg ruma dobili smo sobu, odnosno room. Najvažnije od svega je da se u okusima ovih pića još uvijek može uživati bez obzira na to naručujete li sobu ili room.

Koje proizvode smo zaštitili?

Premda se naša mala zemlja može podičiti velikim brojem svojih izvornih brendova kao malo koja članica EU valja imati na umu da smo prije ulaska u EU zaštitili samo 12 svojih autohtonih prehrambenih proizvoda. No, ta vrsta zaštite odnosi se samo na domaće, odnosno hrvatsko tržište.

Proces zaštite svi proizvodi trebaju proći u Uniji, gdje mogu dobiti oznake izvornosti i geografskog podrijetla te tradicionalnog ugleda. Dug je put do toga, a do sada su nas iz Europe dočekala samo neugodna iskustva. Postoji opasnost i od toga da nam se otmu proizvodi koje smatramo isključivo hrvatskima poput primjerice pršuta, kulena i čvaraka.

– Hrvati nisu zaštitili gotovo niti jedan proizvod, a time gubimo dio identiteta – uvjeren je Šibl te dodaje kako je gubitak identiteta manji problem od toga da gubimo suverenitet dok naši, hrvatski saborski zastupnici ne zastupaju domaće interese, nego slijepo slijede Europu kao da je ona Bog.

Osim baranjskog kulena, zaštićenu oznaku geografskog podrijetla imaju samo virovitička paprika, tri vrste pršuta, meso zagorskog purana, poljički soparnik te lički krumpir. Oznaku izvornosti na razini Hrvatske posjeduju ogulinski kiseli kupus i varaždinsko zelje te maslinovo ulje s Cresa i istarski pršut. Ima Lijepa naša i alkoholnih pića koja su zaštićena, njih čak 23. Među njima se nalaze pića poput loze i travarice, ali i poznati dingač. Zasad se nitko nije pobrinuo za zaštitu hrvatske gastronomske ponude i jela na koje su mnogi od nas ponosni poput primjerice poznatih zagorskih štrukli, slavonskog čobanca ili gibanice.

Kako to obična biva, naša zemlja i u ovom slučaju zaostaje za svijetom. Slovenci su do sada zaštitili 16 proizvoda, a Francuzi i Španjolci imaju ih oko dvjesto.
Dok ostatak svijeta na svojim proizvodima gradi imidž i prepoznatljivost mi smo se izgubili po puta pa tako zapravo nemamo niti jedan proizvod sa zaštićenom oznakom podrijetla. Procedura nije završena sa slavonskim kulenom, jer unatoč Europskoj direktivi naši proizvođači ne žele odustati od toga da se kulen proizvodi isključivo od svinja proizvedenih u Slavoniji, a i ukusna kulenova sestra baš kao i paški sir te dalmatinski pršut još uvijek čekaju svoj red.

Istarski pršut, kiselo zemlje iz Varaždina te ogulinski kiseli kupus i cresko ekstra djevičansko maslinovo ulje imaju priznatu samo izvornost dok osam proizvoda posjeduje priznato podrijetlo. Uz Četiri proizvoda imaju priznatu tek izvornost – to su istarski pršut, cresko ekstra djevičansko maslinovo ulje, ogulinski kiseli kupus i varaždinsko zelje.
Hrvatska je tako nespremno postala još jednom zvjezdicom koja polako, ali sigurno ostaje bez naših proizvoda koji su mogli imati zvjezdani status. Stoga bi naša djeca jednoga dana mogla jesti slovenske kobasice i njemački paški sir.

Nama preostaje da učimo našu djecu što Hrvatska ima ili da pohrlimo u neki od trgovačkih lanaca i restorana s brzom hranom pa da pored svoje gastronomske ponude uživamo u plastičnim hamburgerima koje ćemo zalijevati gaziranim pićima sumnjivog porijekla. Time su svi dobili ono što su htjeli, Europa još jedno stado ovaca za mužnju, a mi Europu da nas muze.

Autor: Iva M

Website Apps