Smještena na ulazu u grad iz smjera Osijeka belomanastirska vojarna, koja se prostire na približno sedam hektara (tamo je 20-ak različitih objekata), i nadalje je izložena zubu vremena i doima se poput rugla iz nekih pradavnih vremena.

Doduše, zahvaljujući volonterima, manji dio vojarne “zaživio” je u vrijeme poplava u Posavini, kada su u nju dovezeni psi iz poplavom ugroženih područja. Podsjetimo, u njoj su prije Domovinskog rata bile smještene granične postrojbe bivše JNA te jedan od najvećih centara za obuku vojnih pasa. Nakon reintegracije Baranje, Erdutski sporazum nije dozvoljavao dolazak Hrvatske vojske, koja se u vojarnu poslije ipak “uselila”, ali nikada u omjerima kakvima su početkom tisućljeća htjeli belomanastirski gradski oci. Bilo je i najava o dolasku ročnika ili manje postrojbe HV-a, ali se one nikada nisu obistinile.

Prije tri godine izrađen je nacrt Strateškog pregleda obrane, koji je predstavio ministar Ante Kotromanović, u kojem je, uz smanjenje vojnih snaga na 15.000 pripadnika, otpisivanje protubrodskih raketa RBS-15 i transportnih aviona An-32, najavljeno i otpisivanje svih vojarni koje ne mogu primiti 2000 ili više vojnika, te njihovo davanje na upravljanje jedinicama lokalne samouprave. Upravo u skupinu takvih vojarni ubraja se i belomanastirska, ali je još uvijek u vlasništvu države. U rujnu prošle godine na web-stranicama Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) objavljeno je kako je završen program savjetovanja sa zainteresiranom javnošću (“Projekti 100”), na koji je, u mjesec i pol dana, pristiglo više od 700 inicijativa za 100 nekretnina u državnom vlasništvu ponuđenih u programu, u cilju stavljanja istih u funkciju. Među 100 nekretnina ponuđenih u programu bila je i vojarna u Belom Manastiru. DUUDI-ju su poslana tri prijedloga (odnosno interesa). Jedan vezan uz moguće otvaranje stambene zajednice za mlade koji izlaze iz programa udomiteljstva, drugi kojim bi se u vojarnu, s jedne strane, smjestili Javna profesionalnu vatrogasna postrojba, DVD ili Crveni križ, a s druge poduzetnički inkubator, dječji vrtić, pa čak i tada još općinski, odnosno prekršajni sud.

Najnovije informacije oko vojarne dobili smo od dogradonačelnika Predraga Stojanovića, koji je nedavno bio nazočan sastanku u zagrebačkom sjedištu DUUDI-ja.

– Bez obzira na to u što se vojarna bude prenamijenila, odnosno što se tamo bude gradilo, problem je izmjena prostornog plana, koja traje godinu-dvije. Toga su svjesni i u DUUDI-ju, ali su nam predočili neka potencijalna rješenja kako ubrzati izmjenu prostornog plana ako to provodi država – priča Stojanović, objašnjavajući kako je jedna od ideja i suradnja s Ministarstvom zdravstva, koje je, pak, zainteresirano (uz pomoć investitora) za gradnju nekoliko zdravstveno-sportsko-rekreacijskih centara. Za takvo što, nastavlja Stojanović, i grad je zainteresiran.

– Predočili smo im sve potencijalne prednosti gradnje takvog centra u Belom Manastiru. To je, prije svega, blizina hotela, bazena, stadiona, koridora 5C i osječke Zračne luke. Osim toga, vojarna se prostire na sedam hektara, što nije prevelika površina, zadovoljavajuća za potencijalne investitore – kaže Stojanović te naglašava kako će ovih dana na adresu DUUDI-ja poslati dokumentaciju s fotografijama i preciznijim obavijestima o svim spomenutim “popratnim” sadržajima.

U svakom slučaju, za obnovu i prenamjenu vojarne potrebni su milijunski iznosi, što jedini baranjski grad, sam, bez pomoći države i investitira, ne bi mogao podnijeti. I tako, dok se problem s vojarnom ne riješi, svi koji automobilima i autobusima stižu u Beli Manastir, teško da mogu ne primijetiti nekadašnji JNA kompleks koji zjapi prazan poput nekakve enklave duhova.

Piše: Ivica GETTO
Website Apps