bebe-blizanci

Beba guguče kada se osjeća zaštićenom i zadovoljnom; na svoj način vam želi pokazati da je sretna. U dobi od oko šest ili sedam mjeseci počinju brbljati. Tako vježbaju proizvodnju zvukova koja će im kasnije pomoći da svladaju govorenje. Prvi zvukovi su zapravo kombinacija suglasnika i samoglasnika, kao što je „ lelele. “ No pokazalo se da bebe više brbljaju kada su sama nego kada se nalaze u društvu odraslih osoba. Bebe toliko vole takve zvukove da se nekada i uspavaju na taj način i vole započeti jutro s brbljanjem. Znanstvenici tvrde da bebe zapravo brbljaju kako bi pridobili našu pozornost. Žele s nama razgovarati. Kada roditelj govori, beba ponovo brblja i tim naizmjeničnim radnjama pridonose dijalogu.
Govor tijela je također važan. Kada se odmakne od vas i mrmlja dok rješava neki zadatak, šalje vam poruku da može sam/sama. Osjećaj bespomoćnosti najčešće se može prepoznati kada baca igračke na pod. Pokretima ruku, nogu i šaka oslobađa se napetosti. Bebe su zapravo mali ljudi i društvena su bića i žele imati prijatelje, pa kada se upozna sa drugom bebom, ako mu se primakne bliže i zuri u lice tada možete biti sigurni da je vaša beba spremna za nova prijateljstva.

Prve riječi izgovaraju u dobi od oko 12 mjeseci. Ako kaže „lapa“ svaki put kada vidi majku, vjerojatno misli: to je moja majka. Ne moraju uvijek prve riječi biti mama ili tata. Mi kao roditelji silno iščekujemo te riječi , zbog toga se često prepoznaju kao prve riječi jer ih mi stalno ponavljamo. Način na koji mališani proširuju rječnik sastavljen od pojedinačnih riječi otkrivaju mnogo toga o njihovim vještinama razmišljanja. Npr. Riječ „maka“ koja označava mačku, ali to može biti i bilo koja životinja koja ima četiri noge. U trenutku kada to proširenje značenja prestane i kada dijete riječ maka koristi samo za mačke, znat ćete da sada razumije konceptualnu kategoriju mačaka.
U dobi od osamnaest mjeseci djeca dožive esploziju riječi, a gramatičku tek dvanaest mjeseci poslije. Ono što izgovori mnogo je bliže onome što misli. Vrlo brzu upotrebljavaju množinu, prošlo vrijeme i prijedloge. Počinju se služiti i glasovnom modulacijom – podižu glas na kraju rečenice kako bi naglasili da je upitna rečenica : „Gdje medo?“

Djeca vole i pjevati!

Bebe uče od nas. Na svom primjeru sam vidjela koliko bebe vole glazbu. Kada je moja beba bila mala puštala sam joj klasičnu glazbu i često je zaspala uz nju. Danas kada je starija pokušava oponašati melodiju. Digne ručicu u zrak i pomalo pjevuši. Ali kada čuju određenu pjesmu reakcija je uvijek ista. Kopira roditelje i ukućane. I ona se pomalo gega u kukovima lijevo- desno, naravno sa osmijehom na licu. To možemo pročitati u svakoj knjizi koja govori o razvoju djece. Stručnjaci povezuju znanje dječjih pjesmica i sposobnost recitiranja sa vještinom čitanja. Rezultati jednog istraživanja pokazuju da su djeca koja su kao trogodišnjaci poznavali više pjesmica, bila svjesnija zvukovlja i lakše su naučila čitati. Čitanje pjesmica potiče vještine razmišljanja djeteta na način koji obogaćuje njegovu sposobnost učenja čitanja.

Kako se razvija govor

Malo se dijete obično koristi jednim od dva stila govora. Riječima će se možda služiti na eskspresivni način, kako bi opisalo ili obogatilo društveni odnos (molim, hvala, da ) ili na referentni način, kako bi imenovalo određene objekte (djed, šalica, mačka). Otkriveno je da su mališani koji se više služe ekspresivnim stilom, više zainteresirani za ljude, obično se služe dužim rečeničnim nizovima, a njihov se jezik čini poprilično naprednim. Dok djeca koja se služe referentnim stilom obično su vukovi samotnjaci i od ljudi ih više zanimaju predmeti. U dobi od dvije godine dijete počinje postavljati mnogo pitanja. Shvaća da je to sjajan način prikupljanja novih informacija. Na osnovi naših pozitivnih reakcija, naš mališan misli: ovo mi je sjajna prilika da naučim više te tako potičete njegov znatiželjni um.

Svi se možemo složiti kako su djeca, pogotovo bebe jedan veliki misterij. Nikada zapravo ne možemo znati što im se mota po glavi i o čemu razmišljaju. No informacije su nam danas dostupne na svakom koraku i trebali bi iskoristiti tu privilegiju da naučimo nešto o njima i tako postanemo učitelji, prijatelji, uzori i na kraju roditelji svojim mališanima!

 

Članak pisan prema knjizi: O čemu moje dijete razmišlja dr. Richard Woolfson

A. Munk/baranja.hr

Website Apps