Dogodilo se upravo ono čega smo se pribojavali. Nakon što su otkupljivači objavili cijenu pšenice, vidjeli smo da svi primjenjuju otkupni kodeks koji je donesen u studenome prošle godine, davno nakon sjetve, neraspoložen je Petar Pranjić, predsjednik baranjske udruge seljaka Baranjska brazda. Tvrdi kako je primjena kodeksa nefer i krajnje nepopularna mjera, što se ove godine tiče, budući da seljaci, na neki način, nisu imali pravo izbora, nego su sijali što su dobili.
– Jednostavno rečeno, stvoren je prostor za manipulaciju. Otkupljivači su dobro znali da će ove godine prinosi biti gotovo pa rekordni, ali da nitko od nas nema veće količine pšenice za zadovoljavajućim postotkom proteina – objašnjava Pranjić, ponavljajući nekoliko puta izrečenu tvrdnju kako je pšenica, koja je prošle godine bila ekstrakvalitetna, sada u rangu stočne. Mnogi se pitaju tko je tu normalan, jer ispada da smo godinama jeli proizvode od brašna proizvedenog od pšenice koju, prema novim kriterijima, jede samo – stoka.
– U globalu, ovogodišnjim otkupom pšenice totalno smo nezadovoljni. Prosječno, jeftinija je za 20-ak posto od prošle godine. Zbog svega toga, u Baranji kreće neka nova priča. Već ove godine nekoliko Baranjaca proizvodilo je durum pšenicu za potrebe jednog austrijskog mlina. Koliko znam, izuzetno su zadovoljni otkupnom cijenom i uvjetima – priča Pranjić, dodajući kako će već iduće godine mnogi krenuti istim stopama. Stranim otkupljivačima obratit će se i što se otkupa uljarica, najviše uljane repice, tiče.
– Mađari daju dobru cijenu, dobijemo sjeme i zaštitu, a uz sve to žele i nastaviti suradnju – podvlači Pranjić. Jedan od prvih koji je požnjevenu durum pšenicu prodao vlasniku austrijskog mlina je Zoltan Pinkert, koji potvrđuje Pranjićevu priču.
– Za kilogram smo dobili dvije kune. Kod Austrijanaca nema nikakvih nadritroškova, osim onih transportnih. To samo kod nas ima. Nemam drugog izraza nego način hrvatskog otkupa pšenice nazvati lopovlukom. Pšenica je skuplja čak i u Srbiji, a o Mađarskoj da ne pričam – ”grmi” Pinkert, ističući kako su za tijestom proizvedenim od baranjske durum pšenice poludjeli Talijani, stanovnici države u kojoj se konzumiraju nevjerojatne količine tijesta po glavi stanovnika.
– Treba reći kako durum pšenica rodi 20-ak posto manje od obične, kako proteini prilikom izvoza u Austriju ne smiju biti ispod 12 posto, te kako Austrijanci zahtijevaju dovoz cijele ugovorene količine u točno određeno vrijeme. Stoga smo pšenicu, nakon žetve, nekoliko dana uskladištili, organizirali prijevoz i, kada se sve skupa zbroji i oduzme, po toni zaradili minimalno 100 eura više nego što bismo dobili od domaćih otkupljivača – podvlači Pinkert, naglašavajući kako je ove godine bila riječ o, na neki način, probnoj proizvodnji. U Austriju je izvezeno 20-ak kamiona njegove durum pšenice. Iduće godine količine će sigurno biti veće. Zanimljivo je istaknuti da je vlasnik spomenutog austrijskog mlina rodom Baranjac, pa je priča oko izvoza baranjske pšenice u Austriju nastala čisto slučajno – u običnom razgovoru…