Nastavlja se devastacija zaštićenih kulturnih dobara svrstanih u registar Ministartsva kulture Republike Hrvatske. Iz mjeseca u mjesec, naime, sve je manje dijelova na lokomotivama i pripadajućim vagonima smještenim u krugu nekadašnje beljske Tvornice šećera, odnosno nesuđene poslijeratne prve hrvatske škrobare. Glas Slavonije već je nekoliko puta pisao o uništavanju legendarnog vlakića Ćire, kojim su se vozile generacije i generacije Baranjaca, jedinog sačuvanog dijela nekadašnjeg voznog parka beljske željeznice, koja je pak povezivala sve poljoprivredne uprave s tvornicama za preradu poljoprivrednih sirovina. Ćiro je, od dana kada je darovan gradu Belom Manastiru, doživo nekoliko “napada” skupljača sekundarnih sirovina. Prvo je nepoznati počinitelj skinuo dimnjak Ćirinog parnog kotla, zaradivši pritom vjerojatno za koju šteku cigareta. Uništavanje dijela baranjske povijesti nastavljeno je otuđenjem prednjeg odbojnika… Jasno je vidljivo da je bilo pokušaja novih krađa, a u jednom su vagonu smješteni željezni dijelovi – spremni za transport.
Sekundarci se nisu zadovoljili samo devastacijom Ćire. Na njihovoj je meti i nekoliko metara udaljena lokomotiva, pedesetak godina starija od Ćire. Riječ je o manevarki, Mavag 152-067, proizvedenoj početkom 20. stoljeća u Budimpešti, u Mađarskoj kraljevskoj tvornici željezničkih lokomotiva. Kako ističe struka, lokomotiva je jedini takav primjerak na području Republike Hrvatske, neprocjenjive vrijednosti, koji je, nažalost, prepušten zubu vremena. I “sekundarcima”. Nedostaju joj dimnjaci, brojni dijelovi i odnedavno cijeli prednji dio kotla.
– O devastaciji smo upoznali policiju, inspekciju, vlasnika, ali pomaka nema. Nastala je ogromna i neprocjenjiva šteta – kažu konzervatori.
Podsjetimo, Ćiro je trebao završiti u prostorijama licencirane tvrtke iz Slavonskog Broda, sve do početka restauracije. Međutim, nije bilo novca. Barem je tako tvrdio gradonačelnik Belog Manastira, Ivan Doboš. Nekoliko mjeseci nakon što je posredovanjem osječkog Konzervatorskog odjela dogovoren smještaj u Slavonskom Brodu, Doboš je rekao kako bi transport koštao 75.000 kuna, bez PDV-a, što si grad nije mogao priuštiti. A nije ni do sada. U konačnici, gradski su oci odustali od traženja novca za transport do grada na Savi.
– U Intervencijski plan ćemo uvrstiti uređenje okolice Šećeranskog jezera gdje bismo smjestili Ćiru, za što ćemo pokušati ishoditi novac iz Programa integrirane fizičke, gospodarske i socijalne regeneracije pilot-područja malih gradova na ratom pogođenim područjima, a postoje i drugi planovi – kaže Doboš.
No, nažalost, “sekundarci” se na planove ne osvrću niti ih zanimaju. Do eventualne realizacije će Dunavom i Dravom proteći još mnogo vode, a Ćiri i stogodišnjoj manevarki će iz dana u dan nedostajati sve više dijelova. Upozorenja i apeli, očito je, nisu urodili plodom. Stoga i ne čude svijeće zapaljene na lokomotivama u sablasnom krugu bivše beljske Šećerane…