Čitava vojska staraca istjerana je iz svojih domova na ulicu, u neželjeni, neprikladan smještaj samo zato što su u svojoj starosti, nemoći, bolesti i neznanju potpisali famozni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

Slikovni rezultat za doživotno uzdržavanje

Tim ugovorom u ruke uzdržavatelja predaju svoju imovinu, a on njima nudi skrb, odnosno uzdržavanje kojim bi mirno i dostojanstveno proživjeli starost. Tako bi trebalo biti, no u stvarnosti je priča drugačija. Stare osobe uglavnom dosmrtno uzdržavanje krivo interpretiraju, ne shvaćajući da njihovu nekretninu uzdržavatelj dobiva odmah, a ne nakon njihove smrti, a što je, pak, predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju. No, građani često brkaju ta dva instituta. Gubitkom imovine nakon potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju često prekasno shvaćaju da su prevareni, no – sve je prema zakonu. Kada pokrenu sudski spor, koji dugo traje, često zbog svoje poodmakle dobi i ne dočekaju njegov kraj. Stoga Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) traži ukidanje dosmrtnog uzdržavanja koje se već bezbroj puta u praksi pokazalo jednim od najprijepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima.

Tragični primjeri

– Njime je na djelu razvijena industrija lešinarstva – kaže predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović.

SUH-ovu pravnom savjetovalištu godišnje se javi oko 2000 starijih osoba, a većinom upravo zbog zloporaba dosmrtnog uzdržavanja.

– Svakodnevno nam se javljaju umirovljenici i druge starije osobe izložene prijevarama, povredama dostojanstva i zlostavljanju, potpunom zanemarivanju svake životne – stambene, prehrambene, zdravstvene i druge brige o njima od strane davatelja uzdržavanja, a zbog čega su prisiljeni sudski tražiti da se ugovor raskine, da im se tako “ozakonjeno oteta” imovina vrati, no presudu najčešće ne dočekaju – kaže Petrović.

Primjeri iz života su potresni. Stari bračni par, nakon što je muž slomio kuk, odlučio je zbog starosti i nemoći potražiti smještaj preko oglasa privatnog doma koji za nekretninu pruža smještaj i skrb. Par je s domom potpisao ugovor o dosmrtnom, ne vidjevši razlike u odnosu na ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ubrzo su uvidjeli kobnu pogrešku – kada je žena shvatila da se u domu loše brinu o nepokretnom mužu s dekubitusima, nazvala je pravnu službu SUH-a da joj pomognu pri povratku u stan jer se ona ne usudi ništa reći, da joj se osoblje ne bi osvetilo. No, stan je već prodan, samo dva, tri mjeseca nakon potpisivanja ugovora. Što kaže sud? U principu – to su izgubljeni slučajevi. Suprug joj umire, a starica ostaje u domu gdje živi u strahu. Priča broj dva svjedoči o roditeljima koji su sa sinom potpisali ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Otac umire, a majka nastavlja živjeti pod istim uvjetima ugovora sa sinom, snahom i unučadi. Sin, međutim, pogiba u nesreći i snaha treba preuzeti ugovor, a stan je automatski sa sina u ostavinskom postupku prešao na nju. Uspijeva ishoditi privolu centra za socijalnu skrb za njegovu prodaju. Starica je smještena u “nužni smještaj”.

Bez registra žrtava

– Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ne potpisujte ni s najmilijim članom obitelji – kaže Petrović. Iako su ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju vrlo slični i formom i sadržajem, razlikuje ih trenutak transfera imovine primatelja uzdržavanja. Kod doživotnog prijenos imovine primatelja odgođen je do njegove smrti, a kod dosmrtnog je moguć odmah nakon ovjere ugovora na sudu ili solemnizacije kod javnog bilježnika.

– Uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržavanje potrebite osobe, a prijenos njene imovine tek je kao naknada, posljedica uzdržavanja, nema nikakvih opravdanih razloga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favorizira davatelj uzdržavanja u odnosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kad se uzme u obzir da najveći broj zloporaba instituta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti da se, za potpuno istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uzdržavanja, omogućuje davatelju dosmrtnog uzdržavanja da odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktički nije ni počeo s obvezom uzdržavanja – ističe predsjednica SUH-a.

Točne brojke o žrtvama dosmrtnog uzdržavanja nema pa SUH traži hitno uvođenje registra, evidenciju kao prevenciju. Petrović ocjenjuje da pravna struka pruža snažan otpor izmjenama.

Slikovni rezultat za doživotno uzdržavanje

– Imaju tezu da primatelji uzdržavanja mogu prodati imovinu ili potpisati ugovor o uzdržavanju ili pokloniti stan, kuću za kunu, da je to njihova volja, njihova sposobnost. Dijelom to struka čini iz profesionalne zatucanosti jer se država itekako miješa, primjerice u problem kredita u švicarskim francima, zelenaških kredita, raznih prijevara, a ovo je legalna prijevara koja ima formalnopravni okvir – ističe Petrović

Suzana ŽUPAN
UDRUGA  SOS IZ OSIJEKA POKRENULA JE INICIJATIVU ZAŠTITE UMIROVLJENIKA KOJI PLANIRAJU SKLAPATI UGOVORE SA POTENCIJALNIM UDOMITELJIMA/NJEGOVATELJIMA A SVE U SVRHU PRAVNE ZAŠTITE OSOBA TREĆE ŽIVOTNE DOBI, PA TAKO SVE INFORMACIJE MOŽETE DOBITI NA MOBITEL
099 8218793 ili putem elektroničke pošte  sos@sos.hr
Next Post
»
Website Apps