Na području Belog Manastira i triju prigradskih naselja u posljednja je tri mjeseca prošle godine evidentirano 38 kaznenih djela, od kojiha devet teških krađa i šest krađa.

Na meti i vrtić i škola

Unatoč tome stanje sigurnosti u jedinom baranjskom gradu na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća ocijenjeno je zadovoljavajućim, jer je u drugim gradskim sredinama broj kaznenih djela i veći. No situacija se iz korijena promijenila, jer je samo u veljači ove godine evidentirano čak 12 teških provala i krađa. Na meti su, osim prodavaonice tehnike, ugostiteljskih objekata, butika, papirnice…, bili čak vrtić i škola. Među Belomanastirce se uvukao strah, što se posebice odnosi na one nastanjene u Ulici kralja Tomislava, gdje su se u samo tjedan dana dogodile tri krađe, odnosno provale. Policija je, mora se priznati, brzo reagirala, otkrivši počinitelje. Kako saznajemo, riječ je o skupini maloljetnika, što je potvrdio gradonačelnik Belog Manastira, Tomislav Rob.

– Riječ je o tri maloljetnika koja su policiji poznata otprije. Unatoč provedenim obradama nastavili su činiti kaznena djela, pa sam, s obzirom na njihovu učestalost, inicirao sastanak s načelnikom PP Beli Manastir, Ivicom Tkalecom, i ravnateljem belomanastirskog Centra za socijalnu skrb, Đimijem Fuštinom – kaže Rob.

Naglašava kako je zatražena pomoć župana Ivana Anušića i Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Sve s ciljem, dodaje, pokretanja inertnog sustava, koji, očito, ne može pronaći mehanizam za uklanjanje maloljetnih delinkvenata s ulica. Ili je u rješavanju ove problematike poprilično spor i neučinkovit. Njegove riječi potvrđuje Fuštin.

– Centar je učinio sve što je u našim mogućnostima – objašnjava, navodeći kako su postupali prema uobičajenim metodama. Nakon što policija evidentira počinitelje, naime, slijede razgovori i savjetovanje s roditeljima i djecom te uvid u obiteljske prilike. Ovisno o sveobuhvatnoj procjeni obitelji, procjeni rizika na strani djeteta i na strani obitelji, Centar donosi mišljenje i poduzima određene mjere obiteljskopravne zaštite, od izricanja mjere stručne pomoći i podrške obitelji do izdvajanja djeteta iz obitelji i njegova smještaja u odgovarajuću ustanovu ili udomiteljsku obitelj.

Također, Centar maloljetne počinitelje kaznenih djela šalje i na dijagnostičku obradu u Dom za odgoj djece i mladeži, čiji je cilj opservacija i donošenje mišljenja multidisciplinarnog tima o prijedlogu daljnjeg tretmana za dijete ili maloljetnika. To se mišljenje prosljeđuje Centru za socijalnu skrb na daljnje postupanje, što sve skupa – ističe Fuštin, nije tako brz postupak.

– Na temelju takvog zaključka, odnosno mišljenja, Centar postupa dalje, odnosno upućuje prijedlog sudu za smještaj djeteta u odgovarajuću ustanovu i sud u konačnici donosi o tome rješenje.

Mlađi od 14 godina

Međutim, tu nastaju problemi. Za razliku od centara za socijalnu skrb, koji su najčešće potkapacitirani, specijalizirane maloljetničke ustanove često su prekapacitirane, a u konkretnom slučaju kojim se trenutačno bavimo problematični je maloljetnik mlađi od 14 godina pa ga nemamo gdje smjestiti – priča Fuštin. Napominje kako su resornom ministarstvu poslali već niz dopisa s upitima kako postupiti, gdje i kako smjestiti maloljetnika mlađeg od 14 godina koji već dvije-tri godine čini kaznena djela (ostala dvojica kaznena su djela počela činiti nedavno). Nažalost, konstatira Fuštin, od nadležnih nije stigao nikakav odgovor, a sve su ustanove kojima je Centar poslao zahtjev za smještaj spomenutog maloljetnika odbile prihvatiti, bez obzira na činjenicu da je upravo zbog njega u zagrebačkim prostorijama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prije godinu i pol dana održan čak i radni sastanak, ali je sve ostalo samo na tome. U međuvremenu Centar se nosi sa stalnim prijavama od drugih institucija, intervenira u obitelji i poduzima sve što je moguće, a maloljetnik i dalje čini kaznena djela, “angažiravši” čak i dva također maloljetna sudionika, prekomjerno “zaposlivši” policijske službenike, čak i Općinsko državno odvjetništvo. A sve skupa, misli Fuštin, najvjerojatnije – iz obijesti i nedostatka pravodobne sankcije. Ovo je samo jedan u nizu slučajeva koji dokazuje inertnost sustava i državne aparature, koja, nažalost, ne može riješiti problem koji im već godinama zadaje dijete mlađe od 14 godina.

Ivica GETTO
Website Apps