Nakon dugo vremena, prilikom posjeta prijatelju u jednom malom slavonskom gradiću, vidio sam vrtuljak znakovita imena
EUROPA
što me na trenutak vratilo u daleku prošlost, prizvavši mi sjećanje na moj prvi susret sa, tada, dugo željenom avanturom, vožnjom na vrtuljku. Iz pozicije dvanaestogodišnjaka vožnja je bila nešto u čemu se jednostavno nije moglo ne sudjelovati. Let nad okupljenim mnoštvom, šarenilo boja ljudi na vrtuljku, vriska i smijeh, kao magnet su privlačile sve nas na zemlji da se pridružimo privilegiranima, da i mi budemo dio toga.
Iščekivanje, da se vrtuljak zaustavi, te uzbuđenje pri traženju mjesta na vrtuljku odvratilo mi je pažnju od onih koji su upravo sišli sa istoga , pa mi ozbiljna lica većine njih, nisu u taj čas ništa značila – predugo sam čekao da okusim svu slast leta u okruženju sebi ravne vesele i nasmješene djece.
I onda se vrtuljak polagano pokrenuo,noge su izgubile oslonac,a sjedalica u kojoj sam sjedio polako ali nezadrživo počela se okretati. Prvotno se uzbuđenje svakim okretom sve više gubilo ustupajući mjesto zabrinutosti pa i strahu. Vriska i smijeh, za koji mi se sa zemlje činilo kao izraz zadovoljstva “letača” u stvari dolazila je od onih dolje, sa zemlje, koji su čekali svoj red na vrtuljku, dok je većina nas gore šutjela, grčevito se držeći za rukohvate stolica. Nekolicina letača ( za koje sam kasnije saznao da su sinovi vlasnika vrtuljka) pokušavala je odgurivanjem sjedalica ispred i iza sebe učiniti let svima koji su sa zemlje promatrali još zanimljivijim, dok smo mi, odgurivani, svako “lansiranje” iščekivali sa strahom i nelagodom. Te četiri minute leta, ostale su mi trajno u pamćenju, sakrivene duboko u ormaru loših uspomena.
I sada , na pragu ulaska u EU i ispunjenju svih mojih zamisli o boljem i ljepšem životu, ponovo u malom slavonskom gradiću nailazim na
RINGIŠPIL EUROPA
i dalje je šaren, nasmijan i glasan, i dalje privlači i mami , ali mu i dalje na jednom od nosača konstrukcije piše malim, jedva čitljivim slovima koja nitko ne čita
/ vozite se na vlastitu odgovornost/
i
/ne silazi bez dopuštenja dok ringišpil ne stane/