KOPAČKI RIT – (NE)ZAŠTIĆENI BISER
Pitanje je oko kojeg se koplja lome već godinama svodi se na dvojbu – Kopački rit, nacionalni ili park prirode. Ovaj baranjski biser prirode, dio je šireg geografskog područja istočne Hrvatske, u sastavu Osječko-baranjske županije. Pretežito je nizinskog krajolika između rijeka Drave i Dunava te državne granice s Republikom Mađarskom. To su činjenice.
Zemljovidno, preciznije, Kopački rit se prostire sjeverno od rijeke Drave do njezina ušća u Dunav, te uzvodno Dunavom na njegovoj lijevoj i desnoj obali, do nekadašnjeg pristaništa Kazuk. Istočna granica Rita utvrđena je državnom granicom prema Republici Srbiji. Kopački rit je u kategoriji parkova prirode, a hoće li ikad postati nacionalnim parkom pokazat će vrijeme. I politika.
Nije nam namjera propagirati treba li postati nacionalnim ili ne nego ukazati na razmimoilaženja struke, politike i svih ostalih segmenata čija su mišljenja i te kako važna. Mišljenja su, dakle, podijeljena, forumi vrve prepucavanjima, a sve će ipak završiti onako kako kažu političari, točnije većina u Saboru, koja ima mogućnost odlučiti hoće li Kopački rit još neko vrijeme ostati Park prirode ili ući u društvo osam hrvatskih Nacionalnih parkova – Brijuna, Kornata, Krka, Mljeta, Paklenice, Plitvičkih jezera, Risnjaka i Sjevernog Velebita.
No vratimo se samo malo u prošlost. Prije nekoliko godina, pitanje proglašavanja Kopačkog rita nacionalnim parkom pokrenuli su SDP-ovi saborski zastupnici, tada kao oporba. No, “pozicija”, s HDZ-ovom većinom, nije prihvatila brojna obrazloženja. Podsjetimo, u ožujku 2005. godine saborski su se klubovi podijelili oko SDP-ove inicijative – dio ih je držao da bi se samo na taj način to područje odgovarajuće zaštitilo od devastacije, a dio ih je smatrao da je postojeći režim zaštite sasvim dovoljan. Jedan od trojice predlagatelja, esdepeovac Ivica Pančić, istaknuo je da bi se, proglasi li se Kopački rit nacionalnim parkom, to područje kvalitetnije zaštitilo od devastacije, a bila bi zaštićena i njegova biljna odnosno životinjska raznolikost. Prema njegovim ondašnjim tvrdnjama, na području Kopačkog rita na djelu je nekontrolirana sječa, ništa se ili premalo čini na pošumljavanju, a lovi se nekontrolirano. Smatrao je i da bi, proglasi li se Rit nacionalnim, cijeli kraj gospodarski prosperirao. Valja istaknuti i kako je tadašnji pravaš Pero Kovačević konstatirao čak kako je Kopački rit nacionalnim parkom proglasio i ratni zločinac Mile Martić, iako je sve ostalo devastirao. No, HDZ je bio čvrst u stavu kako je režim zaštite koji propisuje Park prirode sasvim dovoljan da se zaštiti tamošnji biljni i životinjski svijet. Ali, ni u HDZ-u sve nije prolazilo glatko. Dio struke koja pomno prati događanja oko Kopačkog rita, uvjerava nas kako je malo poznato da je još Vladimir Šeks predlagao proglašenje Kopačkog rita nacionalnim parkom, ali je nakon izbora 2001. godine i prvih promjena na vlasti, cijeli prijedlog završio u nečijoj ladici.
Tragajući za odgovorom na postavljeno pitanje što je za Kopaki rit najbolje, kontaktirali smo Tibora Mikušku, poznatog slavonsko-baranjskog ornitologa i nekadašnjeg zaposlenika JUPP-a.
“Kopački rit mora i treba biti nacionalni park”, isključiv je Mikuška, navodeći niz razloga zbog čega bi tako trebalo biti. Tvrdi, naime, da Kopački rit prijelaz na “višu razinu” zaslužuje zbog svojih prirodnih vrijednosti, zbog čega je mnogo “jači” od nekih drugih nacionalnih parkova, u Mađarskoj i Austriji, primjerice. Područje Kopačkog rita, kaže, ubraja se u europske fenomene, između ostalog i zbog rasporeda bara i greda koje mu daju jedinstveni izgled. Cijelo poplavno područje poprima izgled delte, a jedinstveno mu je što Dunav u svom srednjem toku, uz pomoć Drave, stvara takozvanu unutrašnju deltu. Takav fenomen kod ostalih europskih rijeka u ovakvom obliku nije poznat, te mu daje čak i svjetski značaj. Riječ je o jednoj od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi koja tijekom godine značajno mijenja svoj izgled, ovisno o intenzitetu plavljenja (pretežito iz Dunava). Uz veliko bogatstvo faune, sve spomenuto samo su neki od aduta baranjskog bisera prirode.
– Zakonski je prvo potrebno stvoriti stručnu podlogu, nakon čega slijedi javna rasprava, na čijem temelju resorno ministarstvo Saboru predlaže proglašenje nacionalnim parkom – objašnjava Mikuška cjelokupni proces.
Za mišljenje smo upitali i Ministarstvo prirode i zaštite okoliša, inače SDP-ovo, stranke čiji su se ljudi i te kako zalagali za status nacionalnog parka Kopačkom ritu. Glasnogovornica ministarstva, Dijana Sušac, dala je sljedeći odgovor:
– Zakonom o zaštiti prirode (NN, br. 70/05, 139/08, 57/11) propisano je da je park prirode prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima. U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga. Također, predmetna kategorija zaštite u skladu je s kategorijom V. Svjetske organizacije za zaštitu prirode (IUCN). Točno je da područje Parka prirode Kopački rit karakterizira velika biološka i krajobrazna raznolikost, pa bi po tome kriteriju područje moglo biti zaštićeno kao nacionalni park. No, pri tome ne treba zaboraviti činjenicu da je najveći dio područja Kopačkog rita već stoljećima pod utjecajem ljudskih djelatnosti (lov, šumsko-uzgojni zahvati, sječa stabala, tradicionalni ribolov, poljoprivredno korištenje površina, brojni vodno-gospodarski zahvati-kanali, crpne stanice i sl.) koje su dobrim dijelom i zaslužne za povoljno stanje njegove biološke i krajobrazne raznolikosti. Proglašenjem nacionalnog parka morale bi se obustaviti sve dosadašnje gospodarske djelatnosti, a pod upitom bi se našlo i održavanje kanalske mreže i crpnih stanica, a time i opstanak poljoprivrednih površina koje su važne za pojedine populacije – stoji u odgovoru, koji nastavlja tvrdnjom kako, uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Ministarstvo ostaje pri stanovištu da je Kopački rit zaštićen u odgovarajućoj kategoriji zaštite.
Mikuška je ovakvim odgovorom razočaran. Osim što podsjeća na to da je proglašanje Kopačkog rita nacionalnim parkom bio dio SDP-ova programa, tvrdi kako se ponovo zanemaruje rekonstrukcijske potencijale. Dodaje kako bi gospodarenje moglo biti nastavljeno na tradicionalan način, te kako bi šumari, uz normalnu eksploataciju, tamo posla imali u idućih 200 godina. Lov na području Rita, doduše, više ne bi bio moguć.
– Zaštićena područja ne proglašavaju se na temelju prošlosti nego postojećih vrijednosti i stručnih kriterija. Zato se i izrađuju studije”, podvlači Mikuška.
Kopački rit je 1993. godine uvršten na popis Ramsarskih područja. Na toj listi su područja zaštićena Konvencijom o vlažnim područjima od međunarodnog značaja, osobito kao staništima ptica močvarica, koja je 1971. godine potpisana u iranskom gradu Ramsaru (tzv. Ramsarska konvencija). Na temelju ove konvencije, čiji je Hrvatska punopravni član od 1991. godine, do danas je na tome popisu ukupno u svijetu 1.700 područja koje pokrivaju više odo 150 milijuna hektara. Osim na Ramsarskoj, Kopački rit je i na listi programa IBA-sa (Important Bird Areas). Taj je program razvio BirdLife International (globalno udruženje za zaštitu ptica, njihovih staništa i globalnu biološku raznolikost) kako bi odredio, pratio i zaštitio globalnu mrežu područja koja su važna kao staništa za ptice i ostalu biološku raznolikost.
Obnašatelj dužnosti ravnatelja JUPP-a Damir Opačić tvrdi da je to kompleksno pitanje o kojem treba dobro razmišljati.
– Bitna je razlika što je što. U PP-u ima održivog gospodarenja, u NP-u ga nema. S obzirom na sadašnje granice, na području PP-a 900 hektara je u koncesiji Belja, uskoro će se pojaviti koncesionar za ribnjake, a tu su i Hrvatske šume. Prelaskom u višu kategoriju sve te gospodarske aktivosti dolaze u pitanje – kaže Opačić, dodajući da to ne bi bilo dobro u ovoj situaciji. S druge strane, pak, tvrdi kako bi bilo lijepo biti zaposlenik nacionalnog parka, jer bi bilo lakše ostvarivati dodatne benefite i nominirati projekte.
– Ako nadležni pokrenu inicijativu i donesu takvu odluku, mi ćemo je poštovati i pridržavati se zakona kao i do sada – zaključuje Opačić.
Kopački rit definitivno zaslužuje sve mogućnosti zaštite.
No, najvažnije je poštovati zakonske odredbe i maksimalno raditi na njegovom očuvanju, kaže Irma Popović-Dujmović, voditeljica Projekta voda u WWF-om mediteranskom sektoru.
Glas Slavonije