DUBOŠEVAČKI MLIN  Melju na tradicionalan zaboravljeni način – hladnom meljavom  

Stari mlin u Duboševici opet radi. Od vječnog zatvaranja spasili su ga entuzijasti iz zadruge “Stari Šokac”, koji su ga preuzeli nakon žetve, djelomično obnovili i ponovno krenuli u tradicionalnu meljavu, koristeći mlinski valjak izrađen davne 1895. godine. Izradili su ga majstori nekadašnje peštanske tvrtke Ganz es Tar, koji bi bili ponosni na svojih ruku djelo. No, vratimo se zadrugarima iz “Starog Šokca” i njihovoj upraviteljici Đurđi Marton, prepunoj entuzijazma i volje za uspjehom.

– Na tradicionalan način, hladnom meljavom, vjerojatno jedini u Baranji, meljemo razne vrsta brašna, kao što su bijelo, polubijelo, intergralno, kukuruzno, stočno, ali i pšeničnu krupicu. Sve skupa prodajemo na veliko ili malo, kako se tko odluči, svakog radnog dana od 7 do 15 sati – priča Đurđa, naglašavajući kako neće ostati samo na mljevenju brašna. Od pregršt ideja koje ima za budućnost mlina, izdvaja onu o njegovom uklapanju u turističku ponudu.

– Na proljeće širimo ponudu. U planu je dogradnja kušaonice u kojoj bi goste, nakon što posjete pogon, nudili proizvodima poput kiflica, pogača i drugog. Pri svemu treba imati na umu da je mlin zaštićeni spomenik kulture 1. kategorije – objašnjava, naglašavajući kako je proljeće rezervirano i za početak proizvodnje tjestenine, čime bi postali prvi baranjski tjestari. Mala, ali složna zadruga, u kojoj je trenutačno sedam zadrugara, već razmišlja i o humanitarnim djelima. U petak (21. prosinca), brašno će prodavati u središtu Draža, a kompletan prihod od prodaje bit će namijenjen osnovnoj školi. U starom mlinu se, inače, sve radi ručno. Jedini pogon predstavlja elektromotor od 77 KW. U 24 sata mogu proizvesti sedam tona brašna. ”Glavni i odgovorni” majstori su braća Damir i Davor Kreko, jedini slični mlinarski dvojac u Hrvatskoj. Možda i šire.

“Pravio” struju za cijelo selo

Mlinski valjak iz 1895. godine najstariji je dio mlina sagrađenog prije 1882. godine, iz koje datira najstariji zapis o mlinu. Ponose se i kamenom izrađenim negdje u Francuskoj. Mlin je prije 2. svjetskog rata pripadao obitelji Kovačev. Nakon rata vlasti su im ga oduzele, pa je završio kao beljski mlin. Nasljednici su nedavno isplaćeni, a jedan od njih čak ga je i otkupio od Belja. Do 50-ih godina prošlog stoljeća pogon mu je bio parni, sve dok u selo nije stigla djelomična elektrifikacija. Godinu-dvije “pravio” je struju za cijelu Duboševicu.

Izvor: Glas Slavonije

Website Apps