Ako je ovaj kraj po nečemu poznat, onda je to baranjski biser – Park prirode Kopački rit. Proteže se na 17.700 hektara (od čega Specijalni zoološki rezervat obuhvaća približno 8.000 hektara i pripada u red najvećih hrvatskih ornitoloških rezervata), poplavno je područje desnog zaobalja Dunava na sjeveroistoku Hrvatske, u kutu što ga čine Dunav i Drava.
To je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi, a osnovno obilježje Kopačkom ritu daje dinamika plavljenja, o čijem intenzitetu ovisi izgled cijelog prostora. Mozaički raspoređeni dijelovi ritskog kopna i ritskih voda mijenjaju svoju veličinu, oblik i funkciju, ovisno o količini nadošle vode. Unatoč jednoličnu nizinsku izgledu, mikroreljefna struktura Kopačkog rita vrlo je složena. Ističu se velike udubine trajno ispunjene vodom, takozvana jezera i povremeno plavljenje površine, takozvane bare, kao i udubine kojima struji voda – kanali i fokovi. Najveće jezero je Kopačko jezero, a najdublje je Sakadaško. Kanali su veza između toka Dunava i Drave, a postoji splet kanala koji čine vodene veze unutar rita. Najveći dotok vode u rit je iz Dunava, a manji iz rijeke Drave.
Zbog svoje očuvanosti kao rijetkog ritskog ekosustava, velike biološke raznolikosti i izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti, Kopački rit je 1967. godine zaštićen statusom Upravljanog prirodnog rezervata. Uže područje rezervata 1976. godine dobilo je status Specijalnog zoološkog rezervata, a šire područje status Parka prirode. Ramsarskom konvencijom (konvencija o vlažnim područjima od međunarodnog značaja), uvršten je u listu svjetski zaštićenih područja, a svoje je mjesto našao i u listi ornitološki značajnih područja – IBA (Important Bird Area).
Od strane UNESCO-a nominiran je za svjetsku prirodnu baštinu. Ramsarska konvencija potpisana je u istoimenom iranskom gradu 1971. godine. Upravo u povodu toga, 2. veljače obilježava se kao Međunarodni dan močvara, u čijoj proslavi Republika Hrvatska sudjeluje od 1993. godine. Kako bi se određeno područje moglo uvrstiti na ovu listu, mora zadovoljavati stroge kriterije, poput jedinstvenosti, reprezentativnosti, očuvanosti, ili činjenice da podržava život određenom postotku populacije ptica močvarica. Kopački rit stekao je status Ramsarskog područja kao reprezentativni i najbolje očuvani primjer poplavnog područja velike rijeke u Europi, gdje je Dunav stvorio netaknutu i funkcionalnu unutarnju deltu, fenomen vrlo rijedak u umjerenim krajevima. Osim toga, Kopački rit od izuzetnog je značaja za život i opstanak ptica močvarica, kao i najvažnije mrijestilište riba Dunavskog sliva u ovom dijelu Europe. Važno je istaknuti kako osnovnu prepoznatljivost Kopačkom ritu daju ptice. Tamo je zabilježeno 300-injak ptičjih vrsta, od kojih se 140-ak vrsta redovito ili povremeno gnijezdi. U velikim kolonijama, od nekoliko stotina vrsta do tisuća pari, gnijezde se čaplje, bjelobrada čigra i veliki vranac. Na području Kopačkog rita gnijezdi se i 30-ak orlova štekavaca, nekoliko parova crnih roda, stepski sokol, 40 parova bijelih čapljica te približno 100 pari divljih gusaka, vrste koje su ugrožene u svjetskim i europskim razmjerima. Izuzetno je značajna i populacija patke njorke, jedne od najugroženijih europskih vrsta. Proteklih su godina zabilježene i rijetke vrste, poput indijske guske, morske utve, a kao zanimljivost u JUPP-u svojevremeno su isticali i pojavljivanje 11 primjeraka bijele žličarke, jer većina pripadnika ove vrste zimuje u sjevernoj i središnjoj Africi, što je 1.300 kilometara južnije.
Time je Kopački rit s pripadajuće dvije rijeke dokazao i potvrdio svoj međunarodni status, kako ornitološki značajnog, tako i Ramsarskog područja. Ništa manje značajni za faunu Kopačkog rita nisu ni, primjerice, jeleni, čija je populacija bila trostruko veća nego u najboljim europskim staništima. Uz njega, do danas je zabilježeno 55 vrsta sisavaca od kojih valja istaknuti običnu vidru, divlju mačku, divlju svinju i 12 vrsta šišmiša. Brojni gosti u Kopački rit dolaze i zbog prekrasne, gotovo nedirnute flore.
Teško je riječima opisati sve ono što Kopački rit pruža svim onim sretnicima koji bar jednom “zaplove” ritskim vodama i nekoliko trenutaka uživaju u veličanstvenoj tišini koju iznenada prekida pjev ptica, prodorni zvuk orla štekavca, ili “brčkanje” šarana. A da je u Kopačkom ritu zaista lijepo, dokaz su i brojni posjetitelji koji mu se vraćaju.
– Prošle je godine Kopački rit posjetilo 30-ak tisuća posjetitelja iz raznih dijelova Europe i svijeta. Slično se ponavlja zadnjih nekoliko godina, dakle ostali smo u istom okviru. Na broj gostiju zasigurno utječe vrijeme i globalna kriza, ali bez obzira na to radimo na uređenju infrastrukture i osmišljavanju novih sadržaja kako bi nas posjetilo još više gostiju, jer Kopački rit to može podnijeti – ističe ravnatelj JUPP-a, Damir Opačić, naglašavajući kako je jedna od ovosezonskih “inovacija” obnovljeni objekt (recepcija i suvenirnica) u sklopu prijamnog centra koji je izgorio u ožujku 2012. godine. Na njemu je potrebno dotjerati samo još neke detalje i opremiti ga. U sklopu prijamnog centra već se naziru i konture triju novih zgrada, dijela projekta Integracija natura za zaštićena područja, koji kreditom Svjetske banke financira Ministarstvo okoliša i zaštite prirode.
– U pripremi je dokumentacija za njihovo opremanje. Sredstva za to osigurao je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost – kaže Opačić. Najzanimljiviji turistički sadržaj sigurno će biti turistički vlak koji će voziti od Osijeka do Kopačkog rita. Natječaj je završen i ugovor potpisan, pa će se, prema svemu sudeći, prvi posjetitelji vlakom provozati krajem ovogodišnjeg ožujka.
– Još uvijek razrađujemo detalje vezane uz turistički vlak kako bi posjetiteljima pružili što više i omogućili detaljnije razgledanje parka – podvlači Opačić.
Važno je istaknuti kako je u tijeku i izrada projektne dokumentacije za obnovu kompleksa dvorca Tikveš. Djelatnici JUPP-a trenutačno obavljaju zimsko prebrojavanja ptica u svrhu potvrđivanja kriterija Ramsarske konvencije i objelodanjuju ih u povodu Svjetskog dana vlažnih staništa. Upravo za ptičji svijet vezane su i neke povijesne zanimljivosti Kopačkog rita. Prvi podaci o pticama na području rita, naime, postoje od druge polovice 18. stoljeća, iz vremena kada je Marija Kristina upravljala imanjem Belje. Tako se evidencija o odstrelu pernate divljači počela voditi već od 1785. godine, što je trajalo sve do 1914. godine. Zabilježen je čak i odstrel orlova, najvjerojatnije orlova štekavca. Prstenovanje i monitoring obavljan je od 1908. godine do kraja Prvog svjetskog rata. Svaka ptičja vrsta ima svoj dio Kopačkog rita, pa je tako prilikom jednog međunarodnog dana prebrojavanja ptica istaknuto kako je najpoznatija kolonija sivih čaplji na mjestu zvanom Ćošak šume, čaplje dangube se, pak, nalaze u šumovitom predjelu Fajzaš, a žute čaplje i gakovi kvakavci na područjima zvanim Čilingeš, Hordovanj, Nađhat, uz Kopačko jezero i drugdje. I.Geto