Božić je.
Ručak je završio, stolovi su pospremljeni, ostatak mesa koji se nije pojeo u frižideru je ( “žuljat” ćemo ga do Nove Godine). Punih stomaka i sa kojom čašom (pre) više na “zasluženom” smo popodnevnom odmoru, čekajući da dođe večer i da promijenimo ležaj.
Familija je danas, napokon bila na okupu, ručak po svim “propisima” juha, kuhano meso i “grincajg” iz juhe, sarma, puretina, piletina ili već što na “ina” , vino,pivo,kolači , kava……..
Ispod bora pokloni u svjetlucavom, ” obećavajućem” papiru, sutra se ne radi , svi veseli i dobri.
Eh da je Božić svaki drugi dan ili barem jednom tjedno. Nije mi radi poklona, ni radi jela i pića nije mi ni radi neradnih dana. Radi dobrote mi je i veselja. To je ono što mi nedostaje čitave godine, to je ono što smo pogubili negdje usput i na što “nabasamo” jednom godišnje u ovo doba.
Kako mi godine prolaze (a prošlo ih je podosta) sve mi je strašnija spoznaja da je gubitak veselja i dobrote u stvari bolest odraslih, bolest od koje obole svi, manji broj lakše, ali veći broj oboli za uvijek, neizlječivo.
Stalna depresija i sivilo u kojem živimo dugi niz godina , neimanje posla,besparica, krediti, otuđivanje, zavist i zloćestoća , kao prljave su ruke, njima prenosimo ovu opaku bolest odraslih, sa tim trujemo jedni druge ali i djecu oko sebe, uvlačeći ih u naš svijet iz kojeg se teško izvuči.
Pokušajte se vratiti unatrag, sjetite se veselja i dobrote sa kojom ste živjeli u neka prijašnja vremena, dok niste oboljeli od bolesti odraslih, kada smo svi imali puno manje, ali smo imali puno više vremena jedni za druge, kada se odgovor na uobičajeno pitanje “kako si” zaista saslušao, kada smo imali prave prijatelje koji su bili uvijek uz nas kada je to trebalo, pokušajte se sjetiti kako ste se radovali tuđim uspjesima i pomagali bez puno pitanja kada je to trebalo.
To je Božić, to je ono što nam treba čitave godine, to je ono sa čime djeca trebaju rasti, to je DOBROTA , nit koja mora biti utkana u naše živote , nit iz koje se rađa VESELJE.
Božić je.
Baranja.hr