Stari mlin u Duboševici jedan je od rijetkih u Hrvatskoj koji radi na stari, tradicijski način. Taj mlin, iz kojega mnogi Baranjci kupuju brašno ili ga dobivaju u zamjenu za pšenicu, radi već 120 godina i uvršten je u registar zaštićenih kulturnih dobara.
No mlinu prijeti zatvaranje. Nadležni inspektorat utvrdio je propuste u zaštiti na radu i poslodavca prijavio prekršajnom sudu. Hoće li lokalna zajednica i država nešto poduzeti kako taj biser kulturne baštine ne bi doživio tužnu sudbinu, vidjet ćemo. Jer mlin u Duboševici ima potencijala. Naime, partneri u projektu Mlinarev put uvrstili su taj mlin u tematsku turističku turu, koju su nedavno predstavili. Smatraju da bi i ovaj mlin, poput mnogih u Europskoj uniji, mogao postati turistička atrakcija i privući goste iz zemlje i inozemstva.
Službeni naziv projekta je Putevima mlinara u prekograničnom području, nositelj je Grad Osijek, a partneri u projektu Turistička zajednica Grada Osijeka, NVO Vodenica i Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje, s hrvatske strane. S obzirom na to da je riječ o IPA projektu prekogranične suradnje s Republikom Mađarskom, mađarski je partner Muzej mlina Orfü. Ukupna je vrijednost projekta 416.398 eura, a iz europskih je fondova odobreno 346.067 eura.
– Glavni je cilj projekta jačanje i razvoj kulturalnog turizma u prekograničnom području promicanje kulturnog i tradicijskog naslijeđa. Specifični je cilj povećanje turističke atraktivnosti grada Osijeka, Osječko-baranjske županije i Županije Baranya u Mađarskoj, poboljšanjem turističke infrastrukture, stvaranjem tematskih turističkih puteva i povećanjem broja turista u ciljanoj regiji. Cilj projekta također je oživljavanje starih tradicionalnih zanata, koji su bili važni za društveno-ekonomski razvoj regije, te njihova prezentacija u formi nove turističke atrakcije – objašnjava dipl. oec. Ivana Jurić, projekt-menadžerica iz Regionalne razvojne agencije Slavonije i Baranje.
Projekt se provodi u Osječko-baranjskoj županiji i Županiji Baranya u Mađarskoj, na nekadašnjim ili postojećim lokacijama starih vodenica i mlinova. Najveći dio aktivnosti odvija se u Osijeku, na rijeci Dravi i na jezeru Orfu, blizu Pečuha. Glavne ciljane skupine projekta su vlasnici i voditelji turističkih objekata i restorana, proizvođači, turistički operateri i agencije te organizatori studijskih putovanja.
Tako je jedan od rezultata projekta stvaranje tematskog turističkog puta, kako bi se povećao broj turista odnosno posjetitelja obiju regija, uz izradu edukativno-turističkih programa o tradicionalnom, industrijskom i kulturnom naslijeđu regije. Osim toga, tu je oživljavanje tradicionalnih zanata s ciljem povećanja turističke ponude u regiji, obnova postojećeg mlina i vodenice na jezeru Orfu te gradnja replike nekadašnje vodenice na Dravi u Osijeku, ukratko, povećana turistička atraktivnost područja.
Da je to moguće, dokazala je turistička ruta na kojoj smo obišli stare mlinove na mađarskom jezeru Orfü, u Duboševici, kao i Stari mlin u Mohaču. Također smo posjetili Park prirode Kopački rit, Kneževu kušaonicu rakija u Kneževim Vinogradima, seosko imanje Novačić u Popovcu. U Mađarskoj smo, posjetili muzejsku četvrt Zsolnay u Pečuhu i restoran Bock u Villanyu. Uz predstavnike organizatora, na putovanju su bili turistički vodiči, predstavnici turističkih agencija, LAG-ova (lokalna agencijska grupa), udruga koje se skrbe o kulturnoj baštini, cikloturizmu i ekoturizmu.
Posjet je počeo vožnjom turističkim vlakom Pužić, uz jedan od najatraktivnijih dijelova Kopačkog rita. Na Mlinarevom putu zanimljivo je bilo vidjeti repliku suvare, mlina na suhi pogon, kakvi su se u prošlosti gradili u Podunavlju. Te su mlinove pokretali volovi, krave, a najviše konji.
Put nas je dalje vodio u Kneževu kušaonicu u Kneževim vinogradima. To zdanje izgleda poput srednjovjekovnog dvorca, ima čak i okrugli stol, a umjesto da se okupljaju vitezovi hrvatskih kraljeva, jer ova je priča povezana s njima, ondje se degustiraju voćne rakije. Tu nas je Davorin Škoflek, predsjednik Udruge proizvođača rakije iz voća, upoznao s načinom proizvodnje tog pića. “Naše su rakije najbolje ocijenjene u Hrvatskoj, dobili smo brojna priznanja i želimo da ovaj baranjski proizvod bude prepoznatljiv kao dio ponude Baranje”, rekao je naš domaćin.
Zatim smo posjetili seosko imanje Novačić u Popovcu, s tipičnom panonskom kućom, gdje smo degustirali domaće proizvode, vino lokalnih vinara, domaći sok, kolače i kiflice. Tatjana Novačić, turistička djelatnica i vlasnica popovačkog OPG-a, pokazala nam je smještajne kapacitete i dvorište svoje kuće. Ta kreativna i vrijedna žena puna je planova, koje će, nada se, realizirati uz pomoć sredstava iz europskih fondova.
Sljedeće odredište bio je stari mlin u Duboševici. Detaljno smo ga obišli, a vodič nam je bila Đurđa Marton, upraviteljica zadruge Stari Šokac, koja je unajmila duboševački Crveni mlin. Ona strahuje da će mlin nakon 120 godina i tri rata prestati raditi, što bi doista bila šteta, jer riječ je prvorazrednoj turističkoj atrakciji koja ima dugu i zanimljivu povijest.
Mađari ipak bolje od nas znaju cijeniti svoju kulturnu baštinu. Dokazuje to primjer starog mlina svetog Nikole u Mohaču, koji nam je predstavio Norbert Bugarszki. Za taj projekt dobio je sredstva iz Fonda ruralnog razvoja, a uz razgledanje mlina na vodu i brojnih alata iz prošlosti, posjetitelji mogu isprobati kako se nekada pokretao mlin, na ljudski pogon.
Poseban doživljaj bio je posjet Kulturnoj četvrti Zsolnay u Pečuhu, gdje su nam direktor Istvan Marta i Damir Resimović, objasnili funkcioniranje tog velebnog kulturnog kompleksa i pokazali najatraktivnije izložbe.
Da i malo mjesto može živjeti od turizma, pokazuje primjer mjesta Orfü, 16 km od Pečuha, koje ima 1037 stanovnika. Annamária Kurilla, marketing-menadžerica Ureda za turističko-destinacijski menadžment, i njezini kolege pokazali su nam Muzej mlina i stari mlin, ali i kako se uz prirodne i kulturne znamenitosti, kao i brojne manifestacije, broj turista u samo četiri godine može udvostručiti.
Kraj putovanja bio je rezerviran za posjet restoranu Bock u Villanyu. Tamo nam je somelijer Csaba Hepp priredio predstavljanje i degustaciju najboljih vina, od kojih su mnoga osvojila brojne nagrade. Fascinantan je vinski podrum, duljine 1,8 km, gdje nam je Csaba Hepp objasnio proizvodnju vina te kako je Bock od male obiteljske proizvodnje postao mađarski brend, ali i vino poznato icjenjeno u inozemstvu.
Ono što nedostaje da bi ova priča bila zaokružena jest vodenica na Dravi, koja će se graditi europskim novcem, i to po uzoru na povijesne vodenice. Ideja je to Stanislava Davidovića Davida, predsjednika udruge Vodenica iz Osijeka. Vodenica će se graditi na tradicionalan način, kao što su se nekada, još od 1697., takvi objekti gradili u Osijeku. Bit će to atraktivno zdanje u turističkoj i ugostiteljskoj djelatnosti, koje će oživiti tradicionalne zanate i nuditi suvremen pristup gostu. Vodenica će biti smještena na 22. kilometru Drave, nedaleko od kompe, a trebala bi biti završena u svibnju 2015. godine. Inače, početkom 20. stoljeća u samom centru Osijeka, na prostoru današnje Zimske luke, bilo je više od 60 mlinova – vodenica, koje su 1945. uništene u savezničkom bombardiranju.