Ovo je priča o Zemlji iz snova: plodna ravnica, malo planina, more,ugodna i pitoma za život … ovaca.
Kao i svuda ovce su odlične za održavanje zemlje, tihe su, plahe ( da ne kažem plašljive)i ne dižu pogleda dok pasu. Svim ovcama zato treba dobar pastir, da ih čuva , pazi i od njih živi. U ovoj Zemlji iz snova ..za ovce , budući da je ovaca dosta pojaviše se čak dva pastira, Zoranović i Kamenarko. I jedan i drugi rade za istoga gazdu , dobro su plaćeni, ne mare baš za ovce, već im je na pameti što bolje udovoljiti gazdi koji ih ovisno o situaciji s vremena na vrijeme nagradi titulom glavnog pastira. Tako Zoranović i Kamenarko žive u Zemlji iz snova… za ovce,od ovaca, brinu o toj stoki sitnog zuba, čuvaju je i paze .Isto tako oba pastira svako malo, da opravdaju svoje mjesto podsjete ovce na neko davno vrijeme kada je u Zemlji iz snova…za ovce, bilo i drugih životinja , vukova i medvjeda .Pri svakom spomenu na iste, ovce se uskomešaju,poplaše,sjete se bola i krvi , a tada ih pastiri umiruju i hrabre.
Dva dobra pastira, ne znaš koji je bolji i predaniji svome poslu, često govore jedan protiv drugoga, veličajući sebe i način kako paze na ovce, te često od ovaca uz pomoć malo svježe trave i soli,traže potvrdu svoga dobrog rada. A ovce kao ovce, uzmu ponuđeno, sretne su i zadovoljne u svojoj skromnosti te zaborave da će ponovo biti ošišane.
Justin Majić