Upoznajmo Gordanu Vukašinac

3. studenoga 2015.

Koliko puta smo samo pomislili: Joj, što će mi sestra ili brat? Opet mi je ukrala najdražu majicu ili opet je upalio crtiće u subotu ujutro kada ja hoću spavati. Zamislite samo kako je biti najmlađa sestra u velikoj obitelji. Gordana ima tri brata i dvije sestre te je odlučila podijeliti svoja iskustva sa Vama.
Dolazi iz malog mjesta u Baranji koje se zove Jagodnjak, ima trideset godina, devet puta je okrunjena titulom tete. Zanimalo me kakva su njezina iskustva sa braćom i sestrama. Evo što mi je otkrila o sebi; Završila sam pravo u Osijeku te studiram medijsku kulturu na Odjelu za kulturologiju.U slobodno vrijeme se bavim crtanjem i fotografijom , više amaterski. Volim i čitati kada stignem. Najveća strast su mi putovanja te sam obišla dosta toga, dio Europe i Afrike a želja mi je proputovati čitav svijet. Volim upoznavati nove ljude, stjecati nova iskustva i prijateljstva! Volim strane jezike kao i glazbu bez koje ne mogu zamislit dan, kao ni bez prve jutarnje kavice 🙂

Ima tu sreću da su njezine nećakinje samo par godina mlađe od nje, te sam ju pitala kako je biti teta djevojci ili momku s kojim proživljavaš skoro iste stvari, odgovorila je diplomatski, valjda zato što ima neke veze sa pravnim fakultetom! Kaže da ulogu tete osjeća samo sa mlađim nečacima, dok sa starijim ima više bratski odnos. Sve cure koje imaju starijeg brata znaju da se znaju ponašati zaštitnički kada su u pitanju dečki, Gordana kaže da su njezina braća bili dobri u davanju savjeta, ali da se u ljubavni život nikada nisu miješali. Poučena vlastitim iskustvom, zanimalo me je li imala problema kao ja sa sestrom oko garderobe, ali tu dolazi ovaj zanimljivi dio priče- Više je bilo s nećakinjom koja voli šoping jednako kao ja. Ali ne konkretno svađa nego više savjeti kako se obući..zašto baš tako itd..s sekama tu i tamo bi pao neki savjet ali su dosta starije od mene pa nekako nije bilo često takvih izleta.

17106_388734304647662_8790124458443203501_n
Kada pomislimo na velike obitelji, najčešće se sjetimo Božića, darivanja. Moja nova kolegica sa fakulteta otkriva u čemu je draž velike obitelji. – Nas raduju sitnice, nikada nismo puno novaca trošili na poklone za Božić ili Uskrs, uvijek nam je bilo važno da se svi okupimo i provedemo kvalitetno vrijeme zajedno.
Naravno, gdje su djeca tu su i svakakve situacije. Gordana se prisjeća jedne scene iz njezine prošlosti:
Situacija iz djetinstva: Jedan period života , točnije 5 godina živjela sam u Njemačkoj te smo se kao djeca često igrali u parku. Jednog dana sam sa bratom Goranom i bratićem Mihaelom pronašla velika kolica iz trgovine (kakve danas viđaš po trgovačkim centrima). Naravno Goran kako je bio nestašno dijete dobio je genijalnu ideju te je bratića i mene strpao u ta kolica te nas opušteno i bez problema spustio niz put u parku. Tako smo se mi vozili prema dolje u tim kolicima. Ja sam naravno vrištala i na kraju smo udarili od kantu za smeće i oboje smo ispali iz tih istih kolica. Kasnije mom genijalnom bratu nije više bilo smiješno jer sam ja završila s rukom u gipsu. Kada je vidio da sam se ozlijedila molio me da ne kažem mami i tati tko je kriv za nastalu situaciju. Naravno da sam rekla da je kriv!

Zanimalo me i kako to izgleda kada je cijela obitelj na okupu. Mogu li normalno pričati, bude li svađa kada kod svake obitelji ili se jednostavno ne čuju od galame i vike. Ispričala mi je jednu vrlo smiješnu, ali i s druge strane nezgodnu situaciju!

Okupljanje kod nas. Bilo je kasno navečer i sjedili smo svi kod mene u dnevnom boravku. Okupili smo se gotovo svi. Braća, sestre i nečaci…mama, tata i naravno ja 😀 Kako je bilo dosta veselo i glasno, svatko je pričao svoje te kako to obično biva u velikim obiteljima nitko nije mogao doći do riječi i svi su se nadvikivali preko stola. Vodila se nekakva ozbiljna rasprava, više se ne sjećam točno o čemu se pričalo. Svi su se uživili u svoje priče osim jedne osobe – bake, danas pokojna. Ona je sjedila na stolici mirno i samo slušala i promatrala. Kako je vrijeme prolazilo nju je valjda ta priča uspavala ( očito smo bili jako zanimljivi ) i baka je jednostavno usred svega toga zaspala i kako je zadrijemala tako je najednom pala s stolice i strovalila se na pod. Svi su zanijemili misleći da se nešto baki dogodilo. Međutim, ona je sva u čudu i nevjerici otvorila oči i samo pitala – ha? što bi? Gdje sam? Naravno, kada smo vidjeli da joj nije ništa počeli smo se smijati! Svaki put kada se sjetim te situacije, umirem od smijeha!

No, ostavimo stranu na šalu, kako se u nižim razredima osnovne škole kaže: Pjesnik je s ovim tekstom htio reći kako je u obiteljskim odnosima najvažnije povjerenje, uzajamno poštivanje i velika ljubav. Gordana sa osmijehom na licu kaže kako su svi izrasli u velike ljude, sa fakultetskim diplomama koji su našli svoje mjesto pod suncem. Kaže i kako ništa od toga danas ne bi bilo takvo da nisu imali podršku roditelja, koji su se uvijek prema svima odnosili na isti način. Tolerancija prije svega, sve ostalo tada postaje manje važno.

A.Munk/baranja.hr

Website Apps