Sedam godina mukotrpnog rada trebalo je proći kako bi se baranjski kulen našao u društvu respektabilnih proizvoda koji su dobili odobrenje EU komisije za registraciju oznake izvornosti, čime je ta autohtona baranjska delicija svrstana u red malog broja hrvatskih proizvoda zaštićenih na području cijelog EU-a od svakog izravnog ili neizravnog korištenja.
Za cijelu priču zaslužna je baranjska Udruga proizvođača kulena, čiji je predsjednik, Miodrag Komlenić (ujedno i direktor beljske Baranjke), nakon službene objave u bazi podataka EU-a, 2015. godine, istaknuo kako je ovo kruna njihova rada.
Zaštićeno zemljopisno podrijetlo trebalo bi biti vjetar u leđa sadašnjim i budućim registriranim proizvođačima kulena, ali i jamac potrošačima da jedu kvalitetan proizvod – rekao je tada, dodavši kako je takva vrsta zaštite vremenski neograničena. Iako je od odobrenja EU komisije prošlo pet godina, u Baranji su samo dva proizvođača čiji se kulen na tržište može plasirati s “EU plavom markicom” – Belje plus i OPG Hrvoje Matijević. Komlenić je objasnio zašto je tomu tako, ali i izrazio nadu da će takvih proizvođača vrlo brzo biti više.
Baranjski proizvođači kulena očito su procijenili da su troškovi certificiranja preveliki i ne mogu se valorizirati – misli Komlenić te dodaje kako je dio priče vezan i uz neke pripremne poslove, prije svega ishođenje dokumentacije i brojne druge kojima stariji proizvođači nisu vični. Većem broju certificiranih proizvođača nada se nakon što vrata otvori Kuća baranjskog kulena u Branjinu Vrhu i Kulen inkubator u Jagodnjaku.
Njihov početak rada apsolutno će pomoći proizvođačima koji imaju u planu certificiranje svojih kulenova – kaže, nastavljajući kako pretpostavke kažu da će ih u oba objekta biti po pet. A deset (novo)certificiranih za Baranju bi mnogo značilo, to više što u toj regiji, koja se naziva kolijevkom kulena, trenutačno nema ni desetak proizvođača registriranih pri Ministarstvu poljoprivrede za ovu djelatnost.
– Kada bi svaki od budućih registriranih proizvođača proizveo tri-četiri tone kulena, uz beljskih 300-tinjak tona godišnje, moglo bi se govoriti o prilično ozbiljnoj proizvodnji – ističe Komlenić. Hrvoje Matijević, drugi certificirani proizvođač baranjskog kulena s “EU plavom markicom”, slaže se da je u Baranji vrlo malo pravih proizvođača (koji kulen smiju legalno prodavati) te kako bi to trebali popraviti spomenuti objekti. Njegov OPG u baranjskoj Suzi, između ostaloga, proizvede približno 2000 premium kulena godišnje. Kupiti se mogu u specijaliziranim malim delikatesama i na kućnom pragu (ali ne u vrijeme korone). Obojica se slažu da za sada većih problema s plasmanom nema, ali se pribojavaju budućnosti.
Kako ne bi bilo nejasnoća, ostali registrirani proizvođači kulen smiju prodavati, ali ne pod nazivom Baranjski kulen.