Najugroženija skupina pogođena koronavirusom zasigurno su starije osobe, pa nije čudo što su starački domovi i nadalje u središtu interesa javnosti.
U ovim ustanovama zabilježeno je i najviše smrtnih slučajeva, pa organiziranje i provođenje mjera radi sprječavanja zaraze nije nimalo bezazlen posao.
Tjedni turnus
Na području Baranje nekoliko je ustanova koje skrbe o starijim osoba, a u njima, bar za sada, nije zabilježen ni jedan smrtni slučaj povezan s koronavirusom. Najveći dom za starije i nemoćne osobe u Belom Manastiru, kapaciteta je 180 osoba, i u njemu trenutačno boravi 170 korisnika. Njegov ravnatelj, Tomislav Peran, uz pomoć tamošnjih djelatnika, ništa ne prepušta slučaju. Gotovo do maksimuma spriječen je prodor virusa. Od početka pandemije u njemu je, doduše, preminulo pet osoba, ali ni jedna nije bila pozitivna na koronavirus.
Najranija mjera koju smo primijenili bila je zabrana ulazaka svima, osim zaposlenicima – priča Peran, nastavljajući kako je rad bio organiziran na način da radnici na posao dolaze dva tjedna, a dva su tjedna kod svojih kuća, dok je sada u primjeni tjedni turnus. Uoči povratka ekipe koja nije radila provodi se anketa na temelju koje epidemiologinja procjenjuje tko će biti podvrgnut testiranju. U unutrašnjosti je sve podređeno zaštiti i na visokoj je razini.
Svuda su dezinfekcijske barijere, raspršivači, korisnicima se dva puta dnevno mjeri temperatura, kao i djelatnicima. Periodično dezinficiramo kvake, rukohvate, prekidače, redovito zračimo prostor i slično – nabraja Peran. Nadalje, u blagovaonicu prvo dolaze korisnici jednokrevetnih soba i svaki ima svoj stol bez stolnjaka. Korisnicima i djelatnicima nabavljene su višekratne maske koje se redovito peru i dezinficiraju. Jednom tjedno korisnici ‘‘prijavljuju‘‘ svoje potrebe glede nabave (cigarete, baterije…), po koje odlazi zaduženi djelatnik. Sve takve artikle smještaju u posebnu prostoriju gdje stoje dva dana.
– Kako bi bar djelomice bile zadovoljene potrebe korisnika, svakodnevno dobivaju voće i slastice – poručuje Peran. Osmišljen je i poseban ulaz za izvandomsko liječničko osoblje koje u posebnu prostoriju ulazi s travnjaka, a nekoliko soba prenamijenjeno je za karantenu u kojoj završavaju korisnici pri povratku iz bolnice. Slično je i u Popovcu, gdje djeluje Obiteljski dom za starije i nemoćne, čiji je predstavnik Damir Škrbec. Nitko od tamošnjih korisnika nije zaražen, prije svega zahvaljujući primjerenoj skrbi. Kako ističe voditeljica doma Tatjana Novačić, kapacitet njihova doma je 20 korisnika, a od početka pandemije u njemu je njih 18.
– U tome domu petero je stalno zaposlenih. Još prije uputa stožera i HZZJ-a počeli smo primjenjivati određene mjere, pa su posjete zabranjene već 10. ožujka. U dogovoru s djelatnicama krenuli smo u radno-izolacijski rad, na način da dvije djelatnice po 14 dana ne odlaze kući. Nakon dva tjedna došlo je do smjene tima i tako dva puta, sve do prije tjedan dana kada smo počeli s tjednim turnusima – objašnjava, dodajući kako je jedna djelatnica, koja ima troje djece, ostala kod kuće, uz redovitu plaću koja joj se isplaćuje iz proračuna Doma, jer njegovo poslovanje nije ugroženo, pa nemaju pravo na državnu pomoć. Iako su im stigle donacije, dosta je vlastitog novca potrošeno na dezinfekciju, higijensku opremu, beskontaktni toplomjer… Ograničeni su bili i s namirnicama, ali korisnicima ništa nije nedostajalo.
Namirnice je dostavljao trgovački lanac, pa su i cijene bile nešto drugačije. Ostavljali su ih pred ulaznim vratima, odakle su ih djelatnice unosile – priča, ističući kako primjenjuju još niz drugih mjera. Drži kako su upravo tim početnim, ranim potezima, gotovo u potpunosti isključili mogućnost probijanja virusa. U Domu radi i medicinska sestra, pa ni jedan korisnik zato nije morao na kontrolne preglede izvan doma.
Podvlači kako si, do daljnjega, neće priuštiti nikakvo popuštanje.