U rujnu 2023. godine prvi je putnik sjeo u BM Taxi, jedinu belomanastirsku tvrtku kojoj je ”opis posla” taksi-prijevoz
Dogodilo se to nakon višegodišnjeg ”taksi-posta” u jedinom baranjskom gradu, budući da je Cammeo Taxi, vrlo brzo nakon što je 2015. godine započeo taksiranje, prestao raditi. I to je jedan od razloga zbog kojega BM Taxiju mnogi nisu predvidjeli lijepu budućnost. No, nakon godinu i pol njihovi autmobili još ”krstare” gradskim ulicama, a i dalje. Situacija, doduše, nije baš blistava, ali zasad ne planiraju zatvaranje.
Da smo zadovoljni, baš i nismo, no preživljavamo – ukratko objašnjava Renata Ribić, vlasnica BM Taxija, ujedno i jedna od dvoje zaposlenika tvrtke. Prošle godine, kaže, sukladno računima, ostvarili su približno 5200 vožnji, a u prvoj godini poslovanja (od rujna do prosinca) bilo ih 1900.
Radimo samo suprug i ja, jer si novo zapošljavanje zasad ne možemo priuštiti. Imali smo tri automobila, ali zbog zakonskih odredbi koje kažu da ne možemo voziti s Euro 5, sada smo na dva vozila – kaže Renata, ističući kako su u pogonu Golf i Škoda automatic. Žali se kako su davanja prilično velika, počevši od osiguranja vozila i putnika, preko redovitog održavanja vozila, pa sve do plaćanja kredita.
– Na svu sreću, nismo imali nijednu prometnu nezgodu ni veći kvar. Oni manji su uobičajena stvar i vrlo brzo ih otklanjamo. Naši su automobili u besprijekornom stanju, a veliku pozornost posvećujemo higijeni vozila – kaže.https://add1a99116f571d15f541fbc665e6f4a.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-41/html/container.html
Taksi ne služi za ‘’ekskurzije” po gradu
– Zna se dogoditi da se ekipa dogovori i taksijem odlazi, primjerice, na proslavu rođendana. Ako je njih četvero, svatko od daje po nešto više od eura, budući da se kod nas naplaćuje po turi, a ne po osobi – naglašava. Telefon za naručivanje radi od 7 do 20 sati, no vožnja se unaprijed može naručiti u terminima prije 7 odnosno poslije 20 sati. Zbog loših iskustava izbjegavaju noćne vožnje ‘’iz života’’, iako ih nije bilo mnogo. Također, teško mogu objasniti pojedincima da njihov taksi ne služi za ‘’ekskurzije” po gradu, odnosno vožnju ‘’na injekciju, potom do bankomata i pekare, pa nazad’’. U tom slučaju, podvlači Renata, izgube i po više od pola sata za cijenu od 4,5 eura.
Najviše ih muči taksiranje “na crno”. Svjesni su, nastavlja, da će prijatelj prijatelju učiniti uslugu i voziti ga po gradu, ali ne može shvatiti ljude koji 10 eura naplaćuju odlazak u trgovinu i nazad.
– Svako malo čujemo takve priče. A oni koji se koriste takvim uslugama ne znaju, primjerice, da bi nama trebali platiti manje – dodaje, objašnjavajući kako je od prošlogodišnjeg rujna cijena vožnje u njezinu taksiju 4,5 eura za 4 kilometra, bez obzira na to je li riječi o gradskoj ili međugradskoj vožnji. Mušterije najčešće traže vožnje do liječnika, u ljekarnu, trgovinu ili na kolodvor. Putnici su većinom starije osobe, ali ima i mlađih, koji obično odlaze na treninge ili na praksu u beljski Remont, smješten na izlazu iz Belog Manastira u smjeru Osijeka.
Stariji Belomanastirci, kao i oni koji su u grad dolazili, sigurno se sjećaju da je Beli Manastir sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća imao taksi-službu. Belomanstirski taksist bio je pokojni Emil Marov. Prve vožnje krenule su oko 1969. godine. Radio je tijekom sedamdesetih, a kasnije se tim poslom počeo baviti Nazmi Alija. No, začeci ”taksiranja” u Belom Manastiru ipak datiraju od još ranijih vremena. Usmena predaja kaže kako je nekadašnji vlasnik mlina i hotela Adica na sadašnjem željezničkom i autobusnom kolodvoru, Đuro Lang, zaposlio čovjeka koji je ljude razvozio po okolnim selima, s kojima tada nije bilo nikakvih prometnih veza. Sve se događalo od početka tridesetih godina prošlog stoljeća pa do početka Drugoga svjetskog rata.
I.Getto