ZAŠTITNI ZNAK REGIJE
U pokušajima je najdalje otišlo biljsko udruženje Baranja
BELI MANASTIR – Baranjski kulen i vino, za sada, jedini su pravi baranjski brendovi. Paprika je, neopravdano, zapostavljena, bar što se “žešćeg” brendiranja tiče. A bez nje, svi se slažu, nema baranjskog kulena, ali ni nadaleko poznatog baranjskog ribljeg paprikaša koji, važno je istaknuti, također traži svojevrsnu zaštitu. Po mljevenu papriku u Baranju dolaze mnogi, ali istovremeno, mnogi i ne znaju da su organoleptička svojstva baranjske paprike daleko iznad onih uzgojenih u nekim drugim dijelovima Republike Hrvatske.
– Zašto se nitko nije potrudio brendirati baranjsku papriku? To nije stvar ugostitelja, već ljudi koji se bave proizvodnjom paprike – mišljenja je, primjerice, Damir Fabijanić, vlasnik priznatog časopisa Iće&Piće, koji se bavi upravo hrvatskom i inozemnom gastroponudom i dobro zna što znači brendirati neki proizvod.
No, pokušaja oko brendiranja baranjske paprike je bilo, ali su ostali u početnim fazama ili samo korak dalje. Najdalje su odmaknuli u biljskom udruženju Baranja. Sve je počelo s EU projektom, u sklopu kojega su organizirali edukaciju za 20-ak žena, koje su, pak, postale certificirani proizvođači paprike.
– Istovremeno smo i sami počeli tradicionalni način proizvodnje paprike, nadjenuli joj naziv Baranjka te ga zaštitili pri Zavodu za intelektualno vlasništvo RH – priča Jasna Petrović, programska koordinatorica udruženja, naglašavajući kako im je većina daljnjih planova, zbog financijskih razloga, ostala samo na papiru.
Htjeli bi, objašnjava, istražiti koliko je pravih proizvođača paprike u Baranji, budući da podataka nigdje nema, nakon toga ih na neki način međusobno povezati i izraditi jasnu strategiju. Oprezno naglašava kako im, zbog količina, nije cilj naći se na policama trgovačkih lanaca, niti se vezati uz velike prehrambene proizvođače, već isključivo u specijaliziranim trgovinama u različitim dijelovima Hrvatske. Za sada, njihova se paprika može naći samo na belomanastirskoj tržnici i u prostorijama udruženja.
Baranjska paprika se, dakle, za sada može nabaviti samo na pragovima proizvođača (registriranih ih je malo, većinom je riječ o OPG-ovima ili se proizvodnjom bave “za vlastite potrebe”), dok je u ostalim dijelovima Hrvatske nema. Neki bi rekli, možda je i bolje tako jer će u potrazi za paprikom “paprikoljupci” osobno doći u Baranju. I ostaviti pokoju kunu. Ali, kada jednom uđemo u EU, pitanje je hoće li “kućni plasman” robe biti izvodiv.
Proizvodnjom mljevene začinske paprike, bolje rečeno dizajniranjem pakiranja, udruženje Baranja na neki je način osmislilo i prvi baranjski službeni suvenir. Nisu, tvrde, izmislili “toplu vodu” jer baranjska je paprika nadaleko poznata po svojoj kvaliteti, ali im je pripala čast postati prvima koji su je u pravom smislu riječi lansirali kao suvenir.
