Ivo Sanader je kriv!

20. studenoga 2012.

IVO SANADER proglašen je krivim! Dobio je deset godina zatvora, mora vratiti novac u roku od 15 dana! Odmah nakon izricanja presude sproveden je u Remetinec.

Sanader je kriv po prvoj točki optužnice za primanje mita od Hypo banke i MOL-a ! Pribavio je protupravnu imovinsku korist od 3,6 milijuna kuna, pri čemu je koristio svoj tadašnji položaj!

Sanaderu je za prvu točku optužnice određeno 3 godine i 6 mjeseci zatvora. Za drugu točku određeno mu je 7 godina i 6 mjeseci zatvora. Osuđen je na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora i mora u roku od 15 dana vratiti protupravno stečenu imovinsku korist od 3,6 milijuna kuna. Dioki Holding mora u državni proračun uplatiti pet milijuna eura.

“U ovom kaznenom postupku koji je trajao nešto više od godinu dana bilo je 50-ak raspravnih dana, ispitano je nešto više od toliko svjedoka. Ispitani su i sudski tumači, odnosno jezični eksperti. Pročitano je nešto više od 6000 stranica spisa. Na temelju rezultata dokaznog postupka i ispitivanju svjedoka donesena je sudska odluka. Nije donesena na temelju ničega drugoga što se događalo izvan sudnice. U obrazloženju koje slijedi bavit ću se samo najbitnijim stvarima”, kaže Turudić.

Tijek događaja:

11:43 – “S obzirom da ste osuđeni na kaznu zatvora veću od pet godina radi se o obveznom zatvoru”, kazao je Turudić. Sanader će nakon ročišta biti sproveden u Remetinec.

Sanader mora snositi i troškove suđenja od 31 tisuću kuna, te na ime paušala mora uplatiti pet tisuća kuna.

Ročište je završeno.

11:41 – “Svaka je presuda poruka. I ova je presuda također poruka. To je poruka da se kazneno djelo ne isplati činiti, da će počinitelj biti kažnjen. S obzirom na činjenicu da ste kaznena djela počinili kao visoki dužnosnik, i poruka koja se upućuje ovakvom presudom je prvenstveno i najviše upućena osobama koje obavljaju političke dužnosti na bilo kojoj razini vlasti: od načelnika općina do najviših obnašatelja vlasti. Vi ste funkciju iskoristili za vlastito bogaćenje, a ne za opće dobro. Šalje se poruka ljudima koji obnašaju vlast, onima koji je obnašaju sada i koji će je obnašati ubuduće, da je obnašaju u interesu društva, a ne za opće dobro”, kaže Turudić.

11:39 – “MOL nije bio nikakav spasitelj Ine. Međukompanijski kredit od milijardu dolara dan je godinu dana nakon izmjena međudioničarskog ugovora. Vlada je držala Inu iznad vode. Kredit koji je MOL dao je dan po tržišnim uvjetima i on je vraćen u potpunosti. Nije točna tvrdnja MOL-a da MOL nije mogao dati nikakav drugi kredit jer on nije financijska institucija. Treba se podsjetiti garancije koju su dali za kredit OTP-a Podravci”, kaže Turudić.

“Slijedom svega navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da ste počinili oba kaznena djela”, kaže Turudić.

“U odnosu na djelo pod točkom 1. kao olakotna okolnost uzet je protok vremena od izvršenja djela, u odnosu na obe uzeta je u obzir činjenica da ste obiteljski čovjek, otac dvoje djece. Činjenicu ranije neosuđivanosti nismo mogli uzeti u obzir kao olakotnu okolnost, jer se to od predsjednika vlade i očekuje”, kaže Turudić.

Tvrdi da otegotne okolnosti zasjenjuju olakotne. “Prvo kazneno djelo počinili ste kao zamjenik ministra vanjskih poslova, drugo kao premijer. Oba kao visoki dužnosnik. Nanijeli ste štetu ugledu Hrvatske u svijetu. Kod oba kaznena djela pokazali ste određenu upornost. Radi se o brižljivo planiranim i organizranim djelima. OVakvim vašim ponašanjem bez ikakve potrebe da patetično moraliziram, doista ste doprinijeli razočaranju ljudi u funkcioniranje sustava i stvaranju opće apatije i atmosfere bezizlaznosti. Stvorili ste dojam, posebno kod mladih ljudi, da ne treba raditi, već se do ciljeva može doći do drugi način, kršenjem morala i zakonskih normi društva”, kaže Turudić.

11:33 – Turudić tvrdi da je nedvojbeno da su Fazekaš i Gucerijev, vlasnici tvrtki na Cipru, usko povezani s MOL-om. “Tako i Gucerijev tvrdi da je Hernadi njegov bliski prijatelj”, kaže Turudić.

“Groteskna je tvrdnja Fazekaša kada navodi kako je Gucerijev rekao da novcem ni u kojem slučaju ne smije mititi političare, iako se Ježića apostrofira kao osobu koja ima jake veze upravo među hrvatskim političarima. Još jednom, vaš utjecaj je bio golem i nesporan, bili ste autoritet svim vladajućim strukturama RH i mogli ste nametnuti svoj utjecaj da se sklope poslovi koji su protivni interesu RH”, kaže Turudić.

11:31 – “Nakon vašeg odlaska s mjesta predsjednika Vlade situacija se mijenja. Ježić vam priopćava da više neće raditi poslove za vas. Gotovo istovremeno dolazi pisani raskid ugovora ciparskih tvrtki, koje tvrde da odustaju od ugovora i da nitko od nikoga ništa ne potražuje. Ne traže svojih pet milijuna eura, već jednostavno odustaju od ugovora. Sam raskid ugovora upućuje da se radi o fiktivnom ugovoru Xenoplasta i dvije off shore tvrtke da bi sakrili pravu svrhu takvog ugovora. Radi se o šlampavom, amaterskom ugovoru, koji je sklopljen bahato jer se mislilo da se ništa ne može dokazati”, kaže Turudić.

11:28 – Turudić je odbacio Sanaderovu tvrdnju da je u Vladi s Hernadijem, kada ga je pozvao natrag na sastanak nakon što je primio Ježića, pričao o problemima u odnosima između Diokija i Ine.

“Ma nije to bio pravi razlog. Pravi razlog je bio ono što je rekao Ježić. Vi ste rekli Hernadiju da novac još nije stigao, da treba stići, on je to prihvatio i otišao. Da se radilo o problemima između Diokina i Ine, na sastanku bi valjda bili i Petrović i Ježić, a ne bi njega smjestili u susjednu prostoriju”, kaže Turudić.

11:27 – Turudić nastavlja pobijanjem iskaza svjedoka Fazekaša i Gucerijeva, koji su rekli da je nije plaćeno mito za Sanadera već je Ježić dobio novac za lobiranje u projektu Družba Adria i za kupnju zemljišta na Krku.

“Projekt Družba Adria nije u interesu biznismena s Cipra da lobira za takav projekt. Od projekta se odustalo nekoliko godina prije toga jer je ruska strana bila nezainteresirana za oživljavanje takvog projekta”, kaže Turudić.

11:19 – “Stavljeno vam je na teret da ste koristili ogromni utjecaj koji ste imali kao premijer. Polančec je rekao da ne pamti niti jednu situaiciju da bi se vama netko protivio. Slično su rekli i Ivan Šuker i Ratko Maček, koji bi shodno svom položaju suoptuženika u drugom kaznenom postupku trebao biti sklon vama i ne bi tako nešto rekao s namjerom da vam naškodi. Taj položaj koji ste imali ste iskoristili da nametnete svoje stajalište da je ugovor koristan za RH. Najprije ste to učinili na sjednici užeg kabineta Vlade, zatim na sjednici Predsjedništva HDZ-a gdje su se donosile ključne političke odluke i koje se kasnije imaju provesti, a zatim i na sastanku s koalicijskim partnerima i konačno na sjednici Vlade”, kaže Turudić.

11:16 – “Vi tvrdite da Ježić svojim iskazom kupuje povoljniji položaj. Ježić, koliko je ovom sudu poznato, nije dobio niti parcijalni imunitet, nije krunski svjedok već običan svjedok u ovom postupku. Ako iskazom kupuje slobodu, vrlo skupo ju je platio, mogao je proći i jeftinije”, kaže Turudić.

“Ježićev iskaz potkrijepljuje činjenica da se i sam na vrlo vidljiv način izložio kaznenom progonu. Prilikom davanja iskaza bio je upozoren na to da se nije dužan samooptuživati, bio je svega svjestan. Rekao je da je znao da radi rubne stvari, ali ih je radio pod utjecajem vašeg velikog autoriteta i činjenice da ste bili premijer”, kaže Turudić.

“Ježić je bio, uz vas, jedina osoba u RH koja je znala odakle taj novac. Da o tome nije govorio, o tome se ne bi znalo do današnjeg dana. Vrlo je teško dobiti podatke o novcu na računu u Švicarskoj. A vjerojatno, s obzirom na navedeno, ne bi došlo do ovog kaznenog postupka. Prepuštanje Ine MOL-u u tom bi se slučaju tretiralo kao jedna u nizu katastrofalnih političkih odluka kakve su se donosile, a možda se donose i danas, a za koje je jedina sankcija gubitak parlamentarna izbora. Činjenica da je plaćeno mito je ono što razlikuje katastrofalnu političku odluku od kaznenog djela”, kaže Turudić.

11:12 – “Jedno od najvažnijih pitanja na koje treba odgovoriti – jeste li primili mito? Nedvojbeno je utvrđeno da jeste. Nije prihvaćena vaša obrana da su oba inkriminirana ugovora potpisana zbog jačanja energetske neovisnosti RH. Kazneno djelo kojeg ste počinili je plod vašeg dogovora s Hernadijem, predsjednikom uprave MOL-a. Pregovori nisu bili dugotrajni i iscrpljujući, sve je bila samo provedba vašeg prethodnog događaja”, kaže Turudić.

“Sud je u potpunosti prihvatio iskaz Roberta Ježića. Taj iskaz potkrijepljen je drugim materijalnim dokazima: evidencijom ulazaka i izlazaka iz Vlade, snimka sastanka u restoranu Marcelino (ne dokazuje mito, ali je dokaz koji snaži iskaz Ježića, sadržaj razgovora nije zanimao ovo sudsko vijeće)… Djelomično je iskaz Ježića potvrđen iskazom svjedoka Fazekaša kad ovaj govori sastancima u Zurichu kod Hurlimanna, iskazom svjedoka Hurlimanna čije je iskaze sud pročitao jer se nije mogla osigurati njegova nazočnost pred ovim sudom”, kaže Turudić.

11:08 – Protivno interesima RH je, tvrdi Turudić, i izdvajanje plinskog biznisa.

“Ulaskom u EU tržište izlaženo stranoj konkurenciji. Ta konkurencija je potentnija i plin bi se mogao prodavati po boljim cijenama nego što se prodaje putem tvrtke Prirodni plin. Također, čudna je odredba da će se cijena 15 godina obračunvati po ruskoj formuli, koja u sebi ima veću cijenu. Dakle, plin bi se prodavao po većim cijenama nego što bi ga prodavala konkurencija sa zapada”, kaže Turudić.

11:05 – “Na spomenutom sastanku Vlade Polančec, što je važno i znakovito, da zadržana pitanja više nisu najvažnija pitanja. To su donošenje poslovnog plana i upravljanje nad financijama kompanijom. Onaj koji kontrolira financije upravlja kompanijom u punini takvog pojma”, kaže Turudić.

“Vama su sve činjenice, baš sve glavne činjenice, naravno ne one tehničke, bile poznate od samog početka. Vi ste htjeli taj scenarij, bili sukreator tog scenarija i učinili ste sve da se takav scenarij i ostvari. Što se tiče tih zadržanih pitanja, podsjetimo se iskaza svjedoka Zorana Markovića, stručnjaka za korporacijsko pravo, sudionika pregovora oko izmjena međudioničarkog ugovora. On je naveo da se o tim pitanjima nešto i raspravljalo, ali se nije mogao sjetiti zašto su poslovni plan i godišnji proračun izostavljeni kao zadržana pitanja. Naveo sam sve važnije razloge zašto je sudsko vijeće utvrdilo da su izmjene ugovora protivne interesu Hrvatske”, kaže Turudić.

10:57 – “Nitko ne prigovara MOL-u zbog takvog postupanja. Ono je čak prirodno. Ali do takvog postupanja je došlo činjenjem kaznenog djela. Članovi uprave s hrvatske strane su tražili, zamislite ovo, da budu nazočni na sjednicama izvršnih direktora, što je odbijeno. Uprava je nadređena izvršnim direktorima, ali oni odbijaju zahtjev uprave da bude na njihovim sjednicama jer bi ih time uznemirili i dekoncentrirali. Dakle, savjetodavno tijelo uprave, doista to zvuči bizarno, je onemogućilo članovima uprave da bude na njihovim sjednicama, da rade svoj zadatak i vide što rade osobe koje su ispod njih. Članovi uprave ne mogu na adekvatan način kontrolirati što rade izvršni direktori. Od više svjedoka čuli smo da oni mogu dobiti podatke o trgovini naftom, što godišnje vrijedi oko 15 milijardi kuna, to je temeljna poslovna djelatnost. Ali u člana uprave s hrvatske strane se nema povjerenja, on ne može adekvatno analizirati tu dokumentaciju, već može doći pred neki laptop i ima samo ono što zapamti. Taj odnos ne mogu nazvati nikako drugačije nego podcjenjivački”, kaže Turudić.

10:53 – Nakon izmjena međudioničarskog ugovora, Mađari su dobili upravljačka prava u Ini. U Upravi ima tri člana s hrvatske i tri s mađarske strane, ali predsjednik uprave je Mađar, koji ima presudni glas.

“Posebno je važno osnivanje novog tjela, odbora izvršnih direktora, koji su zaposlenici MOL-a, ne primaju plaću u Ini, a dolaze u Zagreb na sastanke i donose odluke o upravljanju nad Inom. Po zakonu je moguće osnovati takvo tijelo, ali ono mora imati savjetodavnu ulogu. Ina i MOL su trenutno odvojene kompanije. To što mol ima 48 posto vlasništva u Ini, ne znači da zaposlenici MOL-a donose odluke u Ini. Tim sustavom upravljanja, Ina se svela samo na jednu podružnicu velike kompanije MOL. Osnivanje odbora izvršnog direktora po zakonu je moguće, ali to tijelo u praksi nije bilo savjetodavno, već je snažnije od same uprave. To tijelo donosi neke odluke koje uopće ne dolaze na upravu, iako je uprava odgovorna za poslovanje kompanije”, objašnjava Turudić.

10:49 – Za vođenje pregovora, kaže Turudić, nije bilo zaduženo povjerenstvo osnovano u tu svrhu. Ističe da se to povjerenstvo sastalo tek par puta, da Ivan Šuker uopće nije dolazio na sjednice, da se nije vodio zapisnik niti su se donosile odluke…

“Zasigurno nije pregovore vodio sam Polančec, po vlastitom nahođenju. To je neprirodno i protivno prirodi stvari”, kaže Turudić, te dodaje da je ugovor i na Hrvatsku i na Mađarsku imao ogromne posljedice, ali s različitim predznacima. Brzinom pregovora, kaže Turudić, bio je iznenađen i pravnik Zoran Marković.

10:45 – Prelazi se na obrazlaganje druge točke optužnice.

“Sud smatra da se radi o ugovorima koji su protivni interesima RH. Načelna stvar je ta da, kad postoje dva glavna suvlasnika, da je bolje imati upravljačka prava nego ne imati. Tu činjenicu potvrđuju i svjedoci s mađarske strane. Legitiman je cilj MOL-a da pokuša u potpunosti zavladati upravljačkim pravima, ali takav cilj se ne može postići kaznenim djelima”, kaže Turudić.

“Vi tvrdite da je već u prvom ugovoru o privatizaciji bilo navedeno da mora doći do izmjena ako jedna strana padne ispod 50 posto. Ne mora. Do pregovora mora doći ako jedna strana pređe 50 posto, što je velika razlika. Uopće nije moralo doći do pregovora o međudioničarskom ugovoru, posebno ne tako žurno”, kaže Turudić.

“Istekom lock-up perioda od pet godina, koji je izmjenama međudioničarskog ugovora smanjen, ne bi se dogodilo ništa drastično. MOL nije imao namjeru smanjivati svoj udjel u Ini već doći do što većeg broja dionica. Damir Polančec, koji je bio potpredsjednik Vlade, bio je taj alfa i omega vođenja tih pregovora. On ih je vodio po vašem nalogu, činio je to savjesno i revno, silno je htio postići uspjeh, vjerojatno da bi vi bili zadovoljni time. Zato je i opisao da se radilo o teškim, dugotrajnim i iscrpljujućih pregovorima u kojima je on postigao spektakularne rezultate kojima su obranjeni interesi RH. To naravno nije točno”, kaže Turudić.

10:40 – “Idemo sad na riječ ‘fungiren’. Ta riječ može značiti i ovo što vi tvrdite, i ovo što tvrdi tužiteljstvo. Riječ ‘fungiren’ može značiti ‘fingirati kao’, ali može značiti i ovo što vi tvdite, kad kažete da ‘Prodanović fungira kao vaš odvjetnik’ i da on to doista jest. Ono što ovdje ta riječ znači je ‘fingirati’, odnosno da Laxa nije primatelj provizije već ta provizija pripada vama”, kaže Turudić.

“Nije utvrđeno kako je novac došao do vas. Očigledno su ga primile četiri različite osobe, jer i svjedoci su sasvim različito opisali osobu za koju se tvrdilo da je bio Laxa. Nedvojbeni je zaključak suda da ste počinili kazneno djelo kako vam se u optužnici stavlja na teret. Posebno neprihvatljivom je ocijenjena vaša tvrdnja iz obrane, da ako je provizija dana da to nije važno jer nije oštećena RH. Važno je, jer je počinjeno kazneno djelo”, kaže Turudić.

10:37 – Striedinger i Hasslinger su, kaže Turudić, potvrdili da je Sanader primio proviziju.

“Kulterer je naložio Striedingeru da sačini službenu zabilješku o razgovoru u kojem je dogovorena provizija od pet posto koja će ići vama. Sastavio ju je Striedinger, kojem je Kulterer šef, i navodi to što sam rekao da navodi. Zašto bi Striedinger lažno 1994. godine navodio nekakve činjenice? Niti sam Kulterer nije znao objasniti zašto je tako navedeno u toj službenoj zabilješci sastavljenoj po njegovom nalogu. Valjda je Striedinger sastavio tu zabilješku vidovito smatrajući da će vas lažno teretiti 2012. godine”, kaže Turudić.

Dodaje da ni Hasslinger nije imao razloga lažno teretiti Sanadera. Podsjeća da je Hasslinger rekao kako je na sjednici kreditnog odbora rečeno da Sanader ima primiti proviziju, te da je tražio čak osam posto.

10:34 – “Vi tvrdite da je proviziju primio Eugen Laxa. Kažete da ste za proviziju Laxi čuli od Kulterera. On je rekao da mu to ništa ne znači, tek kasnije kad je došao u određenu pravnu situaciju sjetio se Laxe”, obrazlaže Turudić.

“Prema Kultererovom svjedočenju, Laxu je susreo u Zagrebu i s njim popio kavu na Zrinjevcu. Laxa mu je tada rekao da će on biti taj koji će mu srediti kredit, a on će mu dati pet posto provizije. Kasnije se nisu čuli. Postavlja se pitanje u ime koga i pred kim bi Laxa lobirao, ako su sve činjenice već određene u ponudi 31. kolovoza 1994. godine. Laxa nije imao nikakve moći da osigura tu proviziju. Koje su to radnje koje je on mogao učiniti? Što ako je on međunarodno ugledan poslovni čovjek, kao takav konzultant bilo je najlogičnije da on sklopi nekakav ugovor o posredovanju i da shodno tome bude nagrađen. Ništa od toga nije bilo, bio je samo jedan susret dvije osobe koje se nisu poznavale i više se nikad nakon toga nisu vidjele”, kaže Turudić.

“Famozne isplatnice o isplati provizije u kojima se navodi da se provizija ima isplatiti vama, u gotovini, a da će kao primatelj ‘fungirati’ Laxa. Na četiri isplatnice su četiri različita potpisa. Niti na jednom od tih potpisa nije potpis Eugena Laxe. Nije traženo, niti s vaše strane niti od strane tužiteljstva da se potpisi usporede s vašim rukopisom. Zašto to nije učinjeno, nije problem sudskog vijeća”.

10:28 – “Nitko ne osporava da je provizija dana. Onaj koji je daje ima razloga je dati, ili je prisiljen dati. Kulteret, iako kasnije to poriče, navodi da ste mu obećali povoljan položaj Hypo banke na hrvatskom tržištu. Vi ste tu tvrdnju u ovom postupku pokušali neuspješno relativizirati”, kaže Turudić.

Dodaje kako sva zbivanja nakon toga ukazuju da se Hypo banka enormno širenja. “Neću reći da je to direktno plod vaših aktivnosti, ali nesporna je činjenica da je Hypo banka doživjela strelovit uspon u RH. Tome je zasigurno doprinio ovaj kredit u teškim vremenima za RH”, kaže Turudić.

“Stavlja vam se na teret da ste proviziju dobili radi sudjelovanja u pregovorima. Svi svjedoci suglasno navode da je kamata u RH bila enormno visoka. U Austriji je kamata bila, a posebice na kredite s državnim jamstvima, desetak i više puta niža. Da je bilo državnih jamstava za ovaj kredit također proizlazi iz niza izvedenih dokaza. Dakle nije bio neki rizik Hypo banke da taj kredit neće biti vraćen”, kaže Turudić.

Ovim kreditom uglavljena je kamta od sedam-osam posto. U Hrvatskoj su kamate tada bile oko 20 posto, u Austriji oko 1 do 2 posto na kredite s državnim jamstvima. “Za Hypo banku je osam posto kamate bio izvrstan posao, a bili bi zadovoljni i da je to bilo šest ili sedam posto”, kaže Turudić.

10:22 – “Granić je bio ministar vanjskih poslova. Nije normalno ni logično da bi se ministri bavili pregovaranjem oko pojedinosti kredita. Hypo banka je 90-ih bila anonimna banka. Nazivali su je bankom u usponu, u ovom kaznenom postupku. S takvom bankom, ili bilo kojom drugom, etabliranijom, doista nije bilo za očekivati da bi o pojedinostima ugovora pregovarali ministri vanjskih poslova. Uobičajeno je da se takvi poslovi delegiraju na niže rangirane osobe. Vi ste bili idealan izbor zbog višegodišnjeg života u Austriji i poznavanja njemačkog jezika”, kaže Turudić.

10:21 – “Slijedom funkcije koje ste obavljali, vi ste bili svjesni svih okolnosti. Upravo je rat bio plodno tlo za provedbu vaših namjera”, kaže Turudić.

“Vi tvrdite da niste bili glavni pregovarač. Da to nije tako potvrdili su svjedoci Kovačić, Striedinger, Hasslinger i Mate Granić, čiji je iskaz sud u cijelosti prihvatio”, kaže Turudić.

 

10:17 – Sud je zaključio da je Sanader počinio kazneno djelo ratnog profiterstva. Nesporno je, kaže Turudić, da je Hrvatska u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila u stanju rata.

“Što se tiče samog kaznenog djela ratnog profiterstva, valja napomenuti da nije svako kazneno djelo počinjeno u vrijeme ratnog stanja ujedno i kazneno djelo ratnog profiterstva. Ima li ili ne kaznenog djela ratnog profiterstva sud treba procjenjivati na osnovu svakog pojedinačnog slučaja. Ratno profiterstvo nije samo ono klasično kojeg smo svjedoci posebno u ranim razdobljima 20. stoljeća i prije toga. To nije umjetno izazivanje nestašice, stvaranje crne burze, to nije samo kupovanje i nabava oružja pa višestruko skuplja prodaja ljudima koji su se htjeli uključiti u obranu RH”.

U konkretnom slučaju, kaže Turudić, Sanader je koristio ratno stanje za počinjenje kaznenog djela.

10:14 – “Nesporno je utvrđeno da je Hypo banka dala kredit u iznosu od 140 milijuna tadašnjih šilinga. Vi to ne poričete, ali kažete da nema razloga za kazneni postupka, jer ako je provizija dana nije oštećena RH, a i poričete da ste vi primili proviziju. Utvrđeno je da je isplaćena provizija od sedam milijuna šilinga, što potvrđuju svjedoci i vi sami, a to proizlazi i iz dokumentacije. Vi poričete da bi vi bili osobu koja bi proviziju primila. Stavili ste i prigovor zastari, jer da se ne radi o kaznenom djelu ratnog profiterstva. Vaša obrana nije prihvaćena”, kaže Turudić.

10:12 – “U ovom kaznenom postupku koji je trajao nešto više od godinu dana bilo je 50-ak raspravnih dana, ispitano je nešto više od toliko svjedoka. Ispitani su i sudski tumači, odnosno jezični eksperti. Pročitano je nešto više od 6000 stranica spisa. Na temelju rezultata dokaznog postupka i ispitivanju svjedoka donesena je sudska odluka. Nije donesena na temelju ničega drugoga što se događalo izvan sudnice. U obrazloženju koje slijedi bavit ću se samo najbitnijim stvarima”, kaže Turudić.

10:10 – Sanaderu je za prvu točku optužnice određeno 3 godine i 6 mjeseci zatvora. Za drugu točku određeno mu je 7 godina i 6 mjeseci zatvora. Osuđen je na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora i mora u roku od 15 dana vratiti protupravno stečenu imovinsku korist od 3,6 milijuna kuna. Dioki Holding mora u državni proračun uplatiti pet milijuna eura.

10:07
 – Sudsko vijeće zaključilo je da je novac koji je uplaćen na račun Ježićevog Xenoplasta bio mito za Sanadera. Radi se o pet milijuna eura.

10:07
 – Sanader je, objašnjava Turudić, dogovorio da će hrvatska država MOL-u neosnovano osigurati prevladavajući utjecaj u Ini. Članovi vlade i predsjedništva HDZ-a prihvatili su Sanaderove sugestije.

10:04
 – Sanader je kriv i za primanje mita od MOL-a!.

10:01 – Sanader je kriv po prvoj točki optužnice za primanje mita od Hypo banke! Pribavio je protupravnu imovinsku korist od 3,5 milijuna kuna, pri čemu je koristio svoj tadašnji položaj!

10:00 – Započelo je izricanje presude.

http://www.index.hr

Website Apps