MLADA ČEMINČANKA USPJEŠNO SE OPORAVLJA

Njemački liječnici nadaju se da će se, bez operativnog zahvata, oporaviti i desni kapak

ČEMINAC – Vratio se osmijeh na lice 22-godišnje studentice Biljane Smolčić. Nakon dva tjedna na sveučilišnoj klinici u njemačkom gradu Erlangenu, gdje ju je 31. listopada operirao ravnatelj klinike, prof.dr. Michael Buchfelder, vratila se kući. Zatekli smo ju, zadovoljnu, u društvu roditelja, dečka Nenada Milića i psića Tomija. Tek je sređivala dojmove. Došla je, naime, u ponedjeljak navečer.

– I to je, konačno, iza nas. Nakon operacija u Hrvatskoj i pogoršanja stanja, gotovo da nismo vidjeli izlaza. No, sada je nastupilo olakšanje. Doktor nas je uvjeravao da je napravio ono što je davno trebalo napraviti i da prošlost treba zaboraviti – priča Biljanina majka, koja je sve vrijeme bila uz nju u Erlangenu.

Najviše su se bojali, objašnjava, postoperativnog razdoblja, ali je oporavak prošao iznimno dobro.

– Preostali dio tumora izvađen je kroz nosnu šupljinu, a već sutra (danas, nap.a.) odlazimo u Zagreb, gdje bismo se trebali dogovoriti za daljnje zračenje mjesta na kojem je bio tumor – ističe, dodajući da, ipak, treba vremena za potpuni oporavak.

Njemački liječnici izrazili su nadu da će se, bez operativnog zahvata, oporaviti i desni kapak, koji joj ja pao na oko.

– Već ga sama kontroliram. Očni živac je oslobođen – priča Biljana, naglašavajući da prvi put nakon dužeg vremena osjeća olakšanje i samo malu bol u glavi. Prije su, kaže, bolovi bili nesnosni, pa bez svakodnevnih doza tableta nije mogla zamisliti život.

Na upit što dalje i planira li se vratiti na akademiju, odgovorila je da se prvo mora potpuno oporaviti i “posložiti sve kockice”.

– Nakon toga pokušat ću se pripremiti i opet studirati – istaknula je, ne propustivši prigodu još jednom zahvaliti svim ljudima dobra srca koji su joj, novčanim prilozima ili organiziranjem brojnih humanitarnih događanja, omogućili odlazak na skupu operaciju u Njemačku.

Ivica GETTO
Hrabrili ju prijatelji

Biljaninom povratku posebno se razveselio psić Tomi. ”Bez Tomija joj je bilo najteže, pa sam joj u bolnici morala kupiti igračku – čupavca koji ju je podsjećao na Tomija”, kroz smijeh priča Biljanina majka. ”Životna hrana” u njemačkoj klinici bili su joj, prisjeća se Biljana, brojni SMS-ovi prijatelja koji su ju hrabrili. Želje za brzim oporavkom pristižu i preko Facebooka…

Glas Slavonije

Website Apps