NESPREMNI DOČEKUJU ULAZAK U EUROPU

Legalno proizvedena litra šljivovice neće moći biti konkurentna na europskom tržištu

Hrvatski proizvođači jakih alkoholnih pića, nakon što 1. srpnja iduće godine naša zemlja postane punopravnom članicom EU, na to veliko europsko tržište, s čak 500 milijuna potrošača, a čija industrija godišnje proizvode čak 39 milijuna hektolitara alkoholnih pića i najveći je njihov svjetski izvoznik, ulaze olovnih nogu.

Dugogodišnje nerazumijevanje države za njihove teškoće u poslovanju znatno im je smanjilo proizvodnju, a visoke trošarine, PDV i drugi nameti njihovim su proizvodima srezali konkurentnost, pa tako danas legalno proizvedena litra poznate slavonske šljivovice s minimalnom kalkulacijom njezine cijene koštanja od oko 100 kuna neće moći biti konkurentna na tom tržištu.

Prema riječima Jasne Babić, direktorice Gospodarsko-interesnog udruženja proizvođača pića Hrvatske, izrečenima na prošlotjednom stručnom skupu, održanom uoči proglašenja rezultata 8. edukacijskog natjecanja u kvaliteti voćnih rakija u Semeljcima, hrvatska proizvodnja alkoholnih pića od 1998. godine, kada je proizvela 19,6 milijuna litara, ima stalan trend opadanja, a skroman rast zabilježen je samo u 2008. i 2009. godini. U 2011. godini proizvodnja je pala na samo 10,3 milijuna litara. U strukturi proizvodnje najveći udjel imaju gorki likeri (33 posto) i domaći brendi (29 posto). Rakija šljivovica, nakon prethodnog pada, u 2011. godini dostigla je ipak 7-postotni, a travarica 6-postotni udjel te im je proizvodnja ipak u laganom porastu.

Sami sebi problem

Slično je i s izvozom. Najveći izvoz jakih alkoholnih pića, 5,56 milijuna litara, Hrvatska je ostvarila 2004. godine, ali je on u 2011. godini pao na samo 3,79 milijuna. Nažalost, u takvom okruženju, uvoz alkoholnih pića u Hrvatsku raste. Dok je 2005. godine uvoz iznosio 17,5 milijuna, u prošloj je godini dosegnuo vrijednost od 26,3 milijuna američkih dolara. Od 2002. godine hrvatska vanjskotrgovinska bilanca alkoholnih pića stalno je negativna, a deficit u hrvatskoj vanjskotrgovinskoj bilanci jakih alkoholnih pića u 2011. godini dosegnuo je 14,1 milijun dolara.

– Najveći problem u svemu tome nije EU, već mi sami – razolutna je Babić. Prvo, imamo visoke trošarine, koje se, nažalost, s ulaskom u EU, neće moći smanjivati, već samo povećavati. Udruženje je snažno duže vrijeme lobiralo za smanjenje trošarina kako bi se proizvođači alkoholnih pića što bolje pripremili za ulazak u EU, no od mjerodavnih organa i Vlade nije bilo razumijevanja, tako da i sada imamo visoke trošarine, 53 kune po litri čistoga alkohola. Prema vrjedećim zakonima trošarina se mora platiti već za 30 dana od dana nastanka trošarinske obveze, a to je proizvođačima teško jer im nitko na vrijeme ne plaća. Sve je to nelogično ako se zna da trošarine na alkoholna pića u ukupnim trošarinama sudjeluju s tek 0,2 posto pa njihovo smanjenje nikako ne bi imalo utjecaja na punjenje državne blagajne, ali bi znatno pripomoglo toj gospodarskoj grani – kaže Jasna Čačić, članica hrvatskog tima u pregovorima s Europskom unijom (Poglavlje 11), u segmentu vezanom uz jaka alkoholna pića. Dodaje da nije prihvaćen ni prijedlog da se trošarine, s promjenom poreznog obveznika, s proizvođača prebace na krajnje potrošače alkoholnih pića ili trgovce.

Bar nešto

– I kada sve to nije uspjelo, Udruženje sada traži da se bar promijeni vrijeme naplate trošarine i da to bude tek nakon naplate isporučenih količina kupcima, a ne odmah pri fakturiranju – veli Čačić. Pritom ističe da se sve to događa u uvjetima kada plan razvitka voćarstva i vinogradarstva u Hrvatskoj nije zaokružen. Voćari sada, zbog nedostatka hladnjača, svoj urod ne mogu uskladištiti ili prodati pa ga moraju pretvarati u alkohol ili pak ostaviti na stablima. Stoga su i mnogi od njih prisiljeni s poslovanjem ulaziti u sivu zonu, što zapravo nikome ne odgovara.

Nikola VUKADINOVIĆ
Šest hrvatskih brendova

Upregovorima s Europskom unijom (Poglavlje 11), u segmentu vezanom uz jaka alkoholna pića, hrvatski pregovarački tim izborio je zaštićene zemljopisne oznake za hrvatsku travaricu, hrvatsku lozu, hrvatsku staru šljivovicu, slavonsku šljivovicu te zadarski maraskino i pelinkovac. Tako će na zajedničkom tržištu EU pravo na proizvodnju i trženje tih pića imati samo hrvatski proizvođači. “Izborili smo brend, a na proizvođačima je da se nametnu i osvoje tržište”, kaže Čačić i dodaje da je Hrvatska za jaka pića postigla više nego sve pristupnice iz posljednja dva kruga proširenja EU. Međutim, iako sada imamo džokera u džepu, ostaje dvojba hoće li hrvatski proizvođači imati što prodavati, budući da je proizvodnja alkoholnih pića drastično pala. A ne treba sumnjati da će pritom nailaziti i na brojna druga ograničenja, koja će ispadati kao “mrtvaci iz ormara”.

Zbogom brendiju i rumu

S ulaskom u Europsku uniju domaća žestoka alkoholna pića naići će na velike probleme. Ako domaći rum ili brendi ne ispunjavaju stroga pravila, više se neće moći tako nazivati. To bi mogao biti velik udarac za proizvođače, koji će te svoje brendove morati preimenovati. Ako netko proizvodi nešto što se zove domaći rum ili brendi, a piće ne ispunjava pravila proizvodnje, ono neće smjeti nositi to ime, nego će se morati zvati jako alkoholno piće. Ono će se, doduše, smjeti proizvoditi, ali pod drugim imenom.

19,6 milijuna litara iznosila je proizvodnja jakih alkoholnih pića 1998. u Hrvatskoj

10,3 milijuna litara jakih alkoholnih pića proizvedeno je 2011. u Hrvatskoj

Glas Slavonije

Website Apps