Ima kokošinjac, nadstrešnicu za mehanizaciju. I onda mu se javi državna mafija i kaže da to može imati, ali mora legalizirati. I da. U proračun uplate 100 tisuća kuna i mogu i dalje imati kokošinjac. I još moraju biti sretni da nisu morali platiti 200 tisuća. Nije li nekome u ovoj državi moglo pasti na pamet da automatski nekom odlukom legalizira svo moguće postojeće stanje na selu, posebice kada se radi o poljoprivrednim objektima. Druga stvar su vikendice. Ali kokošinjci nisu nastali radi nečije zabave…

Magla. Na osječkoj zaobilaznici kao i da je veća nego ikada. I vozim svojim autom i ispred mene odjednom kombi prepriječen preko moje trake. Baš na ulazu u benzinsku postaju. Odmah mi se učinio poznat. Izletio sam iz auta i pridružio mu se u guranju. A ono Baja (tako ću ga zvati). Čovjek s velikom svinjogojskom farmom, mnogo zemlje, velikim imanjem. I moj suborac iz 91. Što je, pitam ga? Odgovara mi da ga je snašlo zlo. I dok guramo priča da nije imao za gorivo. I mislio je da će imati do pumpe, ali nije imao. Pa na samu staru godinu išao je odnijeti papire za legalizaciju nadstrešnice na imanju. Natočili smo goriva i sjeli u obližnji lokal. A Baja otvori dušu. Kaže uništen je. Mafija ga reketari. Ovo sada što rade sa svinjogojcima i općenito poljoprivrednicima je čisto reketarenje. Živi na selu, bogu iza nogu, gdje nitko neće. Tamo je još njegov otac digao nadstrešnicu u dvorištu da mu traktori nisu na kiši i snijegu. On je dogradio da pod nju stane još mehanizacije jer je vjerovao da treba raditi i sve je više ulagao. Pa su mu rekli da nije nitko i ništa ako ne digne kredit i ne sagradi novi veliki svinjac. Pa je i to napravio. Zatim je doma u dvorištu morao napraviti još jedno malo priručno skladište za stočnu hranu, za onu drugu stoku što je stavio u staru štalu da ona ne zjapi prazna. Pa je danas otkrio ni da stara štala nema nikakve papire. Pa tko će u Zabrljavcu gornjem imati ikakve papire. Trebamo biti sretni da tamo uopće netko živi. No, on živi sa svojom familijom. Ima svinje, ali nisu njegove. Od onoga je tko će i otkupiti. Kada mu donesu prasce vidi i on da je to bez veze. Kržljavo i lošeg općeg stanja. Ali što da radi ima ugovor. Hrani njihovom hranom koja je blagi užas. Kada ih isporučuje kažu da tovljenici nisu dobri, a i da su puno pojeli. I normalno obzirom koliko su pojeli nisu dobili dovoljno kilograma. I na kraju njemu ne ostane ništa. Priča on tako kako već duže vrijeme nema ni za gorivo, ni za kruh, ni za lijek. Državna mafija ga je ubila. Ali on i dalje mora to raditi. Ne daju mu nazad.

I sada su rekli da će rušiti mu sve to što ima, a nije upisano. Ako hoćeš živjeti i raditi daj lovu Milanoviću u proračun. Nije se uopće pripremio da će ove godine na išta morati trošiti. Zaglibio je i previše. Onda su rekli da to sve što ima za legalizaciju košta 200 tisuća kuna, da će to moći napraviti za 100 tisuća kuna, ako to učini sada. A ako ne napravi onda će oni poslati bagere i srušiti pa će dobiti račun. Dakle, izlaza nema. I sad je tu završio. Na zamrznutoj cesti. Posudit će 100 tisuća kuna. Kada će vratiti. Ne zna. Ali koga to uopće zanima. Pa važno je napuniti proračun. Nije mu plaćeno mnogo poticaja za razne proizvodnje. Ovi ga uvijek prevare kada otkupe tovljenike. Svake godine loše prođe na nekoj kulturi. Ali Baju boli mnogo toga. Prvo ga obilaze ovi što mu nude sjeme za ratarske kulture. Dođu neke djevojke i momci. Ukravatirani i sređeni od glave do pete. Voze velike automobile oblijepljene reklamama. Otvaraju laptop pred njim. Nešto mu pričaju što on već zna, i to možda bolje od njih. Onda mu dođu ovi što organiziraju otkup, pa u džipovima stignu mu svako malo opet neki dječaci koji mu objašnjavaju kako treba uzeti baš njihova zaštitna sredstva. Onda mu dolaze ovi što mu nude lijekove, dodatke stočnoj hrani. I misli si on da ako svima njima dobro, valjda će i njemu biti bar podjednako. I on mora uzeti sve to od njih i vjeruje im da će imati dobre rezultate. Evo primjerice sve napravi kao da će imati osam tona pšenice po hektaru, ili izvaditi 70 tona šećerne repe. Onda ga obilaze ovi što će mu uzeti svinje. Pa lijepi automobili, velike plaće, prekrasni mobiteli, laptopi. Da čovjeku pamet stane. Pa dođu iz šećerane koji će preuzeti njegovu repu. Opet veliki automobil. Ali platiti će samo onih 30 tona repe koliko je dobio zbog suše. A sve napravio kako su svi oni govorili. I svi su garantirali da je njihovo sjeme, njihova zaštita, njihova hrana i njihova oprema najbolja. I zaključuje.

Pogledaj. Jedino ja nemam za gorivo. Jedino ja nisam zaradio. Oni ispred što su meni prodali su zaradili, a i ovi što su od mene uzeli su zaradili. Ja ostao goljo. Mafija me uništi i sada još traži za one šupe da im platim. Pa to je isto kao da imaš gostionicu. A dođu ti mafijaši i kažu ti ćeš i dalje raditi ali ćeš nama platiti 100 tisuća kuna da bi i dalje mogao raditi. A mi ćemo te čuvati zato. Pa zar to nije mafija. Zar to nije ono što zovu reket. Dobit ćeš neki papir da je od sada sve legalno, a ovo posljednjih 40 godina bila je magla. I samo ti se čini da si živio. Ne od sada ćeš živjeti kada u državni proračun uplatiš 100 tisuća. Jer bolje si još prošao nego da si morao platiti 200 tisuća.

A onda dođem kući i gledam na HTV3 kako u Kanadi da dođeš živjeti na selo kakvom živi naš Baja još dobiješ od države pomoć. Sve su kuće tamo izgrađene na divlje i dobiješ papire samo da ju izabereš i odlučiš živjeti i raditi tamo. Ako ćeš u Austriji živjeti i raditi na selu svi ti pomažu. Da odeš u Švedsku i pokušaš živjeti u ruralnom području sa svojom obitelji dobit ćeš od njih kuću na korištenje. Treba im samo da dođu raditi i živjeti. Mi da dovedemo ljude na naše selo, a posebice u slavonska brda, u Liku, u Gorski Kotar, u Dalmatinsku Zagoru trebali bi im dati i kuću i zemlju. Pa i prije prvog svjetskog rata kada je grof Pejačević naseljavao ljude na močvarna i šumska područja gdje nitko nije živio niti želio živjeti, davao je ljudima devet jutara zemlje i drvene građe da izgrade kuće. A danas bi im dali kuću u Zagori, ali bi tražili da plate 100 tisuća kuna za njezinu legalizaciju. Ma Milanoviću možeš li shvatiti već jednom da je sve to selo, a ne tvoja Trešnjevka.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, dipl.ing.agr.

Izvor: Agroklub.com

Website Apps