Drugačije “Vincekovo”

26. siječnja 2014.

------ 2 COLOR SLBAR

GAJIĆ – Na sjevernim obroncima Baranjske planine u selu Gajiću na vinskoj destinaciji Martinovo brdo čula se pjesma kao u davna vremena na Vinceški kod dida Vinka Balatinca. Slavio se Sv. Vinko, dan vinogradara i vinara, dan svih koji vole popiti dobru kapljicu i podružiti se u vinskim podrumima.

– Otkada znam za sebe, slavio sam svoj imendan, a tih godina puno je bilo mojih imenjaka koji su također slavili Sv. Vinka. Ujutro rano zaputili bismo se u naše podrume, ponijeli kobasica i slanine, a pokraj podruma naložili vatru. U prvom redu da se ugrijemo jer su zime bile hladne s puno snijega, a onda bismo išli svaki u svoj vinograd, objesili kobasicu na čokot, izmolili se dragom Bogu za dobar rod dogodine, odrezali tri loze i ponijeli ih sa sobom kući kako bismo mogli po pupanju loze odrediti rezanje loze za godinu. Moji pajtaši, Marijan, Maran, Babić, Gadža i drugi skupili bi se oko vatre, pekli kobasice i polako zalijevali dobrim baranjskim vinom. Šale i pjesme nikada nije bilo dosta, a običaji su običaji, pa smo tako rekli: ‘Ako na dan sv. Vinka malo popušća vrime i da se vrabac može okupat ispod strije, bit će vina dogodine.’ Sada imam 87 godina, ali još jako dobro pamtim sve godine obilježavanja Sv. Vinka, pudarine i drugih naših običaja. Sjećam se nastupa u kulturno-umjetničkom društvu Seljačka sloga, puno vožnje u mojim zapregama i s mojim konjima. Danas nas puno ima u našem podrumu, svira se, pjeva se, igra se, ali na žalost ja više ne mogu u kolo. Uživam u ovoj mladosti oko mene, u mojoj djeci, unucima i praunucima. Oni će nastaviti slaviti i čuvati našu tradiciju jer dok je običaja, tradicije, bit će i Šokaca u našoj dragoj Baranji i hrvatskoj domovini – rekao nam je did Vinko

Previous Post
«
Website Apps