Nakon što je 1. siječnja na snagu stupio novi Zakon o socijalnoj skrbi, nestali su oblici državnih potpora kao što su pomoć za uzdržavanje, opskrbnina i produžena novčana naknada. Sva tri oblika pomoći od ”utopila” su se u zajamčenu minimalu naknadu, a svi korisnici potpora dužni su bili Centru za socijalnu skrb podnijeti nove zahtjeve. Na taj se način trebao napraviti red u sustavu, kako bi potpore bile usmjerene onima kojima su stvarno potrebne. Jedna od novina bila je i rad za opće dobro radno sposobnih korisnika.
– Popis radno sposobnih korisnika s priznatim pravom na zajamčenu minimalnu naknadu, jednom mjesečno šaljemo Zavodu za zapošljavanje, koji ih registrira kao korisnike pomoći. S druge strane, Zavod nas jednom mjesečno izvještava o eventualnom brisanju iz evidencije nezaposlenih – objašnjava Đimi Fuštin, ravnatelj belomanastirskog Centra za socijalnu skrb, naglašavajući kako se korisnicima brisanima iz evidencije Zavoda za zapošljavanje uskraćuje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Ovaj model, za sada, funkcionira. No, odredba sukladno kojoj jedinice lokalne samouprave radno sposobne mogu pozvati na rad za opće dobro u trajanju od najmanje 30 do 90 sati mjesečno još uvijek nije u punoj primjeni, pa tako ni dio Zakona koji kaže kako bi osobe koje budu odbijale rad za opće dobro trebale biti brisane iz evidencije, te kako bi novi zahtjev mogle predati tek nakon šest mjeseci. Zašto nikoga nisu pozvali na rad pitali smo dogradonačelnika Predraga Stojanovića.
– U tijeku su javni radovi u koje su uključeni pripadnici romske manjine, a to financira država. No to ne znači da ih eventualno nećemo zvati na jesen – objašnjava Stojanović, dodajući kako postoji i nekoliko problema, među kojima je osiguranje tih ljudi, što dodatno opterećuje proračun. Načelnik Općine Kneževi Vinogradi Deneš Šoja priča drugu priču.
– Iz naše je općine, prije desetak godina, krenulam slična inicijativa za rad za opće dobro, prema uzoru na Mohač. No, stvari su se zakomplicirale. Centar za socijalnu skrb trebao bi korektnije odraditi posao, a ne nam poslati popis desetak ljudi bez obzira na životnu dob. Postoje i mlađi radno sposobni korisnici raznih oblika pomoći – priča Šoja, naglašavajući kako određivanje radno sposobnih nije kompetencija općina. Fuštin se ne slaže s tim.
– U Zakonu jasno stoji tko je radno sposoban. Radnu nesposobnost mora dokazati korisnik, ali ne nama, već jedinicama lokalne samouprave – tvrdi Fuštin.
I.Geto