SJEĆAM SE

19. studenoga 2014.

 

Imao sam 47 godina, mama nam je došla u posjetu, na uskrsni doručak, nisam se dobro osjećao, prehlada, stavila mi je ruku na čelo da “proba” temperaturu, sve me je “prošlo”; majčin dodir izliječio je sve.

Voli vas žena, vole vas očevi, djeca, prijatelji ali samo je ljubav majke bezuvjetna. Jedina osoba koja vas u svemu razumije i podržava je upravo majka. Čitavog života ne primjećujemo te hrabre , osjećajne, požrtvovne, skromne žene , doživljavamo ih kao nešto normalno, ne vidimo da nam njihova ljubav i briga ” utire” put, da nas jača,da sve što rade, rade upravo radi nas.

Imao sam 47 godina, suprugu “iz snova” dvoje prekrasne, dobre djece, ali sam te godine shvatio da sam odrastao, da sam sam, ostao sam bez majke. Čovjek “odraste” u tih nekoliko dana tuge, nestane sve dječje u njemu, nestane sigurnosti, nježnosti, pažnje,snage , nestane majčinske ljubavi.

Toga dana mi je “nestao” jedan dio srca, dio srca koji je primao majčinu ljubav i pažnju, toga dana sam prestao biti dijete, toga dana sam odrastao i “ostario” , toga dana sa 47 godina prestalo je moje “djetinjstvo” .

Čuvajte dijete u sebi, čuvajte ga na jedini ispravi način, posjetite majku, recite joj hvala, pokažite joj da je volite, pokušajte joj uzvratiti djelić pažnje koju godinama dobivate, učinite je “važnom” i neka zna da je volite, vjerujte godit će joj.

Baranja.hr Igor Lovaković

Previous Post
«
Website Apps