NEOBIČAN ULOV

8. siječnja 2015.

Kada je u subotu ujutro krenuo u redoviti lov na fazansku divljač, sedamdesetogodišnji Đuro Habuš, član LD-a Srndać iz Belog Manastira, nije mogao slutiti da će mu se dogoditi nešto što u 37-ogodišnjoj lovačkoj karijeri još nije doživio. Ustrijelio je, naime, crnu lisicu, točnije lisca.

– Zauzeo sam “busiju” u blizini belomanastirskog prečistača. Odjednom sam, negdje oko 10 sati, vidio kako iz trske istrčava neobična životinja koja sliči na lisicu, ali je znatno tamnije, gotovo crne boje. Nisam dugo razmišljao i opalio sam sačmaricom – prisjeća se Đuro, koji je tijekom proteklih više od tri desetljeća ulovio na desetke lisica. Kada je ulovu prišao bliže, imao je što vidjeti. Potvrdila se njegova sumnja da je riječ o lisici, ali neobične boje, ni blizu one standardne – “lisičje”, po kojoj je svi prepoznaju. Svoj je ulov pokazao kolegama lovcima koji, tvrdi, također nikada nisu vidjeli takav lisičji primjerak.

– Lisac nas je sve zaintrigirao pa sam se nakon lova uputio u belomanastirsku veterinarsku stanicu kako bih od struke saznao o čemu je riječ. Veterinari su potvrdili da je riječ o liscu te dodali da se lisice ne pare s domaćim životinjama, pa nema riječi o križancu psa i lisice, na što smo u prvi mah posumnjali – priča Habuš, zaključujući kako je moguće da je došlo do križanja s čagljem. No, nastavlja, čagljeva u njihovu lovištu nema. Ustrijeljenog lisca, nastavlja, neće sačuvati.

– Prepariranje je skupo, krzno više nitko ne kupuje, pa će završiti na za to određenom mjestu – kaže.

Inače, Đuro je “stručnjak” za srnjake. Zidove njegova obiteljskog doma u Belom Manastiru krasi na stotine rogovlja srnjaka “u medalji”. Za njegovu trofejnu sobu vezana je i jedna zanimljivost. Je li riječ o lovačkoj priči ili nije, manje je važno, ali zvuči zanimljivo. Pokazujući na poveće rogovlje jelena kapitalca, ispričao nam je kako je riječ o kapitalcu koji je bio namijenjen predsjedniku bivšeg SSSR-a Leonidu Brežnjevu, kojeg je, pak, svojevremeno Tito “počastio” lovom negdje u tikveškom lovištu.

– Brežnjev ga je samo ranio pa je jelen pobjegao. Kasnije je pronađen, rogovlje je završilo u Osijeku, a tijekom Domovinskog rata darovano je meni – kaže Habuš.

Ivica GETTO
Website Apps