JESMO LI NAUČILI NA DOSADAŠNJIM GREŠKAMA
Završetak prvog mjeseca označen je od strane Ministarstva poljoprivrede kao termin objavljivaja čak 15-ak mjera iz programa Ruralnog razvoja 2014-2020.Kao i obično takvi natječaji izazivaju izuzetno veliki interes među osiromašenim poljoprivrednim proizvođačima , koji ne sagledavajući kompletnu situaciju kreću u “borbu ” za europski novac.
Hrvatski poljoprivredni proizvođači ne shvaćaju da sredstava ponuđena od strane EU nisu nikakva pomoć već naprotiv, zasigurno će otežati poslovanje većini poljoprivrednika, posebno onih srednjih i malih.
Da pojasnim: dosadašnja iskustva pokazala su da su hrvatski poljoprivredni proizvodi skuplji od konkurencije iz EU u prosjeku od 10-30%.zavisno do vrste proizvoda. Skuplji smo prvenstveno radi skupljeg repromaterijala, većih kamata a posebno radi nemogućnosti kvalitetnog i sigurnog plasmana proizvoda. Ponuđena sredstva samo će povećati troškove ( rijetko koji poljoprivrednik ima vlastita sredstva,većina će posegnuti za kreditiranjem te time dodatno opteretiti proizvodnju), a povećana proivodnja i dalje će biti nekonkurentna na tržištu EU na koje već godinama sanjamo da ćemo stići.
Ovo nije neutemeljeno stajalište već rezultat analize dosadašnjih pokušaja oživljavanja hrvatske poljoprivrede europskim novcem ; da vas podsjetimo na neslavne epizode sa stočarstvom, mljekarstvom, peradarstvom, voćarstvom, vinogradarstvom,…. U svim slučajevima ponuđen nam je novac za koji nismo bili spremni, isti smo investirali u proizvodnju, proizveli kvalitetan proizvod koji nismo mogli nikome prodati, i u većini slučajeva završili u velikim financijskim problemima.
Budite sigurni da će i ovaj program na žalost ići istim slijedom a jedina mogućnost da se nešto promjeni je aktivnije učešće Ministarstva poljoprivrede .
Dosadašnje djelovanje Ministarstva poljoprivrede( bez obzira na stranačku pripadnost) svodila se doslovno na prevođenje i prepisivanje direktiva o proizvodnji pristiglih iz EU. Prihvaćam da smo ulaskom u EU primorani poštivati direktive iste, ali smatram da Ministarstvo poljoprivrede ne smije biti samo “prevoditeljski ured ” već se mora osposobiti za pomoć poljoprivrednicima u onom dijelu u kojem jedino mogu pomoći a to je plasman proizvoda. Jedino u tom segmentu poljoprivrednici trebaju dobiti adekvatnu pomoć, budući da u viđenju proizvodnje ministarstvo ( teorija) i poljoprivrednici ( praksa) imaju sasvim različita stajališta, i dok je prvima na pameti što više i kvalitetnije proizvesti i prodati, drugi su usmjereni na provođenje preuzetih zakona i propisa.
Upravo radi toga savjetujem svima potencijalno zainteresiranima za sredstva iz programa Ruralnog razvoja da budu izuzetno oprezni te da u projekte kreću “od kraja” tj. od osiguravanja plasmana proizvoda i to na način da u kontaktu sa Ministarstvom inzistiraju na OBAVEZUJUĆEM mišljenju Ministarstva (na temelju usvojene poljoprivredne politike u periodu od 2014-2020) o cijeni i konkurentnosti proizvoda koji će biti rezultat realiziranog programa. Na taj način će poljoprivredni proizvođači biti upoznati sa stvarnim mogućnostima plasmana svojih proizvoda a tako i sa stvarnom mogućnošću povrata investicije kao i moguće zarade po projektu.
baranja.hr