SVE ZA VJERU I DOMOVINU

4. veljače 2015.


Hrvatski biskup i političar, porijeklom iz kroatizirane njemačke vojničke obitelji iz Osijeka, rođen je 4. veljače 1815. Osijeku u braku Ivana i Ane (rođ. Klarić. Školuje se u Osijeku, Đakovu i Budimpešti. U Budimpešti i doktorira filozofiju, a u Beču teologiju. 1849. Imenovan je bosansko-đakovačkim biskupom i tu je službu vršio sljedećih 55 godina. Njegovo biskupsko geslo bilo je: Sve za vjeru i domovinu. Upravo Strossmayerovim zalaganjem Zagrebačka nadbiskupija (1854.) postaje nadbiskupija i metropolija te je kao takvu odvaja od ugarske crkvene organizacije. U Osijeku potiče gradnju crkve sv. Petra i Pavla te niz župnih crkvi u njegovoj biskupiji. Istupao je kao pristalica kulturnog i političkog zbliženja slavenskih naroda. Težio je ujedinjenju južnih Slavena u okviru Austrije pod vlašću Habsburgovaca. On je ujedno i prvi hrvatski biskup koji je uspostavio vezu s iseljenim Hrvatima u prekomorskim zemljama te im poslao prvog svećenika iz domovine.
U Hrvatskom Saboru (1861.) održao je čuveni govor o odnosu Hrvatske prema Ugarskoj u kome se zalagao za federalni savez s ugarskim narodima. Na crkvenom polju smatrao je za najvažniji zadatak svog biskupskog zvanja propagiranje vjerskog jedinstva među Slavenima. Nastojao je spasiti privilegije slavenskog bogoslužja kao most jedinstva među slavenskim narodima. Na prvom vatikanskom koncilu (1869.-1870.) u Rimu bio je jedan od najzapaženijih protivnika neograničene papinske vlasti i tom se prilikom istaknuo kao vičan govornik održavši čuveni trosatni govor protiv dogme o papinskoj nepogrešivosti. Poslije tog govora s manjom je skupinom biskupa napustio Rim.
Pri zaključenju Hrvatsko-mađarske nagodbe borio se protiv ukidanja hrvatske autonomije po pitanjima proračuna i financija. Kao apostolski vikar za Srbiju posjetio ju je sedam puta (1852.-1886.). Za vrijeme njegovog biskupovanja sazidana je katedrala u Đakovu, koju je posvetio “slavi Božjoj, jedinstvu crkava, slozi i ljubavi naroda svog”. Imao je značajnu ulogu u osnivanju JAZU 1867. u Zagrebu. Također je igrao veliku ulogu u osnivanju zagrebačkog Sveučilišta (1874.).
Preminuo je 8. travnja 1905. u Osijeku, a sahranjen je u đakovačkoj prvostolnici.. Danas mnoge ulice i trgovi u Hrvatskoj nose Strossmayerovo ime. Osječko sveučilište nazvano je njegovim imenom kao i jedna od dvije najveće ulice (koju Osječani od milja zovu Štrosika). Na rondelu osječkih velikana u starog osječkoj gradskoj jezgri Tvrđi nalazi se njegova bista.
Ono što je po mnogima sporno kod biskupa Strossmayera, njegova je ideja jedinstva svih južnoslavenskih naroda. Međutim, tu ideju moramo gledati iz perspektive onoga vremena, a ne kasnijih nesretnih povijesnih okolnosti u kojima su srpski političari ideju južnoslavenstva koristili za ostvarenje Velike Srbije.  „Ideja pomirenja pravoslavlja i katoličanstva bila je bitna komponenta njegove slavenske i južnoslavenske koncepcije. (…) Zajedničku državu južnih Slavena zamišljao je kao federaciju u kojoj bi se svi narodi slobodno razvijali.“
Biskup Josip Juraj Strossmayer uistinu je bio velika osoba hrvatske nacionalne povijesti i povijest Crkve u Hrvata.  Biskup Strossmayer bio je sudionik i kreator svih važnih javnih, kulturnih i političkih zbivanja u Hrvatskoj svoga vremena,
. O Strossmayerovoj širini i veličini naš pjesnik Antun Gustav Matoš je napisao: «Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, ‘Eseker’ i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, ‘naša dika’…».

Baranja.hr / Iva Arači

Website Apps