Prva ovogodišnja komemoracija i sjećanje na Dan progona, 11. svibnja 1945. održat će se u nedjelju, 3. svibnja 2015. godine na logoraškom (mjesnom) groblju u Krndiji. Nakon komemoracije na groblju i polaganja vijenaca kod spomenika civilnim žrtvama logora Krndija koji će se održati u 16 sati, u 17 sati će u mjesnoj crkvi Uzvišenja sv. križa u Krndiji biti održana misa zadušnica koju će predvoditi župnik punitovački Đurica Pardon, a u nastavku i predavanje dr. Vladimira Geigera o povijesti mjesta Krndija.
U godini kada cijeli svijet obilježava veliku obljetnicu pobjede antifašizma i završetak Drugog svjetskog rata, Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj nizom komemorativnih aktivnosti obilježiti će još jednu obljetnicu – početak progona njemačke manjine koji je uslijedio odmah po završetku Drugog svjetskog rata i koji je za posljedicu imao progon između 12 i 15 milijuna civila njemačke nacionalnosti iz čitave istočne Europe. Pod krinkom “humanog preseljenja” u tom je progonu stradalo oko 2 milijuna osoba, a komunističke države tadašnjeg istočnog bloka listom su civilno stanovništvo njemačke nacionalnosti koje je stoljećima živjelo na prostorima tih država, temeljem kolektivne krivnje za zločine koje je u Drugom svjetskom ratu počinila nacistička Njemačka, proglasilo narodnim neprijateljima. U Hrvatskoj je do početka Drugog svjetskog rata živjelo oko 150.000 pripadnika njemačke manjine, dok je na prostoru bivše Jugoslavije živjelo sveukupno oko pola milijuna Nijemaca naseljenih još u 17. i 18. stoljeću i kasnije.
Odlukom Predsjedništva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. svim su Nijemcima u tadašnjoj državi bez oduzeta sva nacionalna i građanska prava i imovina. Prema istraživanjima dr. Vladimira Geigera s Hrvatskog instituta za povijest, žrtve kolektivne odmazde nisu bili samo oni pripadnici njemačke manjine koji su mogli dokazati svoje sudjelovanje u partizanskom pokretu ili barem njegovo pomaganje. Ostalima je slijedila konfiskacija imovine i protjerivanje odnosno upućivanje u logore. Procjenjuje se da je na području Jugoslavije oko 240.000 bilo evakuirano pred naletom Crvene armije i Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije i nikada se više nije vratilo na svoja ognjišta, a oko 200.000 njemačkih civila potpalo je pod komunističku vlast u Jugoslaviji. Od toga je jedna četvrtina nastradala u logorima, dok je ostatak nestao tijekom etničkog čišćenja ili je pak morao izbjeći. U logore su upućivane cjelokupne folksdojčerske obitelji, starije osobe, žene s djecom, bez obzira na dob. Prema svim pokazateljima, umiralo se većinom od bolesti, posebice tifusa, premorenosti, zime i gladi. Likvidacije nisu bile masovne i učestale, ali je bilo i zlostavljanja i ubijanja. U logorima je od posljedica zlostavljanja, zime, gladi, tifusa i dizenterije umrlo oko 50.000 do 60.000 pripadnika njemačke manjine.
Najmanje oko 10.000 do 20.000 hrvatskih folksdojčera, većina preostalih u zavičaju, internirano je tijekom 1945., 1946. i 1947. u sabirne i radne logore u kojima je najmanje nekoliko tisuća izgubilo život. Prema svim pokazateljima, najveći logori za pripadnike njemačke manjine na području Hrvatske bili su tijekom tih poratnih godina Josipovac kraj Osijeka, Valpovo, Velika Pisanica kraj Bjelovara, Krndija kraj Đakova, Šipovac kraj Našica, Pusta Podunavlje u Baranji i Tenja/Tenjska Mitnica kraj Osijeka.
Baranja portal/preuzeto od D.G.