Silni pljesak prolomio se kada je među izbjeglicama procurila vijest kako će ih mađarska policija pustiti preko granice i prevesti u Austriju.
Približno 1300 imigranata, nešto prije 15 sati, naime, autobusima je u petak iz Belog Manastira, u pratnji policije, krenulo prema hrvatsko-mađarskom graničnom prijelazu Baranjsko Petrovo Selo – Beremend. Nisu znali kuda idu, a kada su shvatili da je prva postaja mađarska granica, nisu bili oduševljeni, svjesni svega što se njima, ili njihovim sunarodnjacima događalo prije nekoliko dana na mađarsko-srpskoj granici, kada su ih mađarski policajci brutalno tukli. Dočekao ih je u Beremendu živi zid policije, a u pričuvi je, na stotinjak metara od autobusa, čekala dobro opremljena mađarska vojska. U prvi mah činilo se kako Mađari neće popustiti, ali se ipak dogodilo ono što su mnogi željno čekali – profunkcionirao je plan B za rješavanje izbjegličke krize. Izbjeglice su ukrcavane u mađarske autobuse. Prije nego što je posljednji bio popunjen, do graničnog je prijelaza stiglo osam novih autobusa i nekoliko policijskih kombija s “belomanastirskim imigrantima”, a u policiji procjenjuju kako će imigrante prevesti s ukupno četrdesetak autobusa. Prema posljednjim informacijama, do zaključenja ovog broja Glasa Slavonije Mađarska ih je od Hrvatske preuzela oko 3500.
Je li pitanje izbjeglica, bar što se Baranje tiče, na taj način riješeno, pokazat će vrijeme.
Samo nekoliko sati prije ukrcaja u mađarske autobuse, događanja u jedinom baranjskom gradu nisu ni blizu dala naslutiti svojevrsni “happy end”. Krenimo od četvrtka poslijepodne, kada je na željeznički kolodvor stigao prvi vlak s približno 900 imigranata. Premda ih je dočekalo samo nekoliko policajaca, većina ih je usmjerena prema vojarni, objektu koji se godinama ne koristi i koji, između ostaloga, nema ni električnu energiju. U tom je trenutku vojarna već bila prilično popunjena, pa su se izvan nje mogle vidjeti slike poput onih koje smo viđali u vijestima iz udaljenih zemalja – tisuće ljudi koji spavaju pod šatorima ili pod otvorenim nebom, među kojima mnogo žena i djece. Prema procjenama Kriznog stožera Osječko-baranjske županije, koji je sjednicu održao u četvrtak navečer, u Beli Manastir je stiglo približno 8000 izbjeglica, što odgovara realnoj brojci stanovnika tog grada. Kako je isticao gradonačelnik Ivan Doboš, prvo su očekivali oko 600 imigranata, potom je nalog naglo udvostručen, da bi u konačnici bio premašen za više od deset puta. Uzalud su članovi Kriznog stožera tražili nadležne i onog tko je dao nalog da dva prepuna vlaka “tovarničkih imigranata” dođu u Beli Manastir, premda se znalo da je na batinskom mostu na Dunavu i oko njega, nakon što je zatvoren granični prijelaz Batina prema Srbiji, noć provodilo skoro 5000 imigranata i, prema našim informacijama, još su uvijek tamo.
Ni Crveni križ nije bio spreman za tako veliki broj ljudi, a pred jutro iz vojarne su počeli stizati apeli za pomoć. Nakon što je svanulo, veliki broj izbjeglica krenuo je prema središtu grada i kolodvoru, gdje je oko podneva počeo pravi rat. Je li u pitanju krađa ili guranje za autobusne karte, teško je reći. Činjenica je da su kamenje i boce letjeli na sve strane, a “radile” su i letve. S jedne strane bili su Afganistanci, a s druge Sirijci. Kako nam je rekao jedan od njih, upravo Sirijaca je najmanje, a ostali se koriste krizom u toj zemlji kako bi se što lakše dokopali zapada EU-a. Situacija je u prvi mah izmaknula kontroli, ali su belomanastirski policajci, premda malobrojni, uskoro zavladali situacijom i smirili nerede. U tom trenutku nitko od izbjeglica nije znao što će biti s njima. Govorkalo se svašta, a primjetili smo kako su se nerado odazivali pozivima za organizirani transport. Tako je dio njih o svom trošku krenuo put Osijeka, autobusima i automobilima, a neki su se odlučili i na pješačenje.
Nakon dva burna dana, u petak poslijepodne Beli Manastir prilično je opustio. Na svakom “ćošku” prepričavala su se posljednja dva dana, uz nadu da se tako što više nikada neće ponoviti. No, u ova burna vremema, nikada ne treba reći – nikada.
U petak je u Belom Manastiru boravio i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić koji je na konferenciji za novinare istaknuo kako je u tijeku transport izbjeglica prema mađarskoj granici. Brojni Belomanastirci pokazali su se kao veliki humanisti. Veliki broj pohitao je u vojarnu s namirnicima i raznim higijenskim potrepštinama, javio se i veliki broj volontera, neke tvrtke također su donirale vodu, sokove i ostalo osvježenje. Dakako da u “svakom žitu ima i kukolja”. Neslužbeno smo, naime, saznali kako su se pojavili nakupci koji su mijenjali eure za gotovo nevjerojatne iznose ili, pak, ljude prevozili samo nekoliko kilometara za vrtoglave iznose.