Izbjeglička kriza sve više opterećuje dio stanovnika pogranične baranjske općine Petlovac. Posebice se to odnosi na one kojima su dnevne migracije iz Hrvatske u Mađarsku i nazad, bar donedavno, bile svakodnevica.
– Znam bar desetak osoba koje su donedavno u Mađarsku bez problema odlazile na posao ili u školu, ali im je to sada onemogućeno – žali se Zoltan Kovač iz Novog Bezdana, mjesta samo nekoliko kilometara udaljeno od mađarske granice i graničnog prijelaza Baranjsko Petrovo Selo. U njegovom slučaju, priča, riječ je o supruzi koja radi u jednoj privatnoj tvrtki u Šiklošu. U Hrvatskoj, priča, nije mogla naći posao pa joj se ukazala prigoda za zapošljavanje u Mađarskoj. Sve je bilo u redu dok nije započeo transport migranata preko prijelaza Baranjsko Petrovo Selo – Beremend, jer se sve češće događa da je granica privremeno zatvorena.
– Donedavno je ujutro odlazila, a poslijepodne normalno dolazila. Međutim, u posljednje vrijeme na prijelaz dnevno dolazi i po nekoliko autobusa migranata čije prebacivanje preko granice i ukrcaj u mađarske autobuse zna potrajati nekoliko sati. Ujutro je sve u redu, ali problemi nastaju poslijepodne. Tada se kući mora vraćati preko graničnih prijelaza Donji Miholjac ili Duboševica. To znači da umjesto tri kilometra, koliko ima od Beremenda do Baranjskog Petrovog Sela, treba prevaliti i do 70-ak kilometara u jednom smjeru – tvrdi, napominjući kako se to može učiniti jednom ili dva puta tjedno, ali jednom ili dva puta dnevno naprosto je nemoguće.
– Ako se tako nastavi, iz financijskih razloga više nema smisla odlaziti na posao u Mađarsku – zaključuje, dodajući kako joj Mađari plaćaju prijevoz od Beremenda do Šikloša, a sve ostalo – njezin je problem. Govoreći u ime susmještana, kaže kako ih nekolicina u Beremend svakodnevno vozi djecu u vrtić ili školu. Do sada su nastavnici imali razumijevanja, ali se pribojava da tome neće dugo biti tako.
– Neko rješenje trebalo bi se pronaći. Čini nam se kako bi se vrlo lako moglo dogovoriti da slobodan prijelaz bude između 5 i 8 sati prijepodne, odnosno između 15 i 17 sati poslijepodne. U međuvremenu neka putuju oni koji ionako imaju više prava nego mi koji tu živimo, radimo i školujemo se – ističe. Napominje kako su se obraćali na nekoliko adresa, ali odgovornost svatko prebacuje na drugoga.