Nakon dvije godine “posta”, početak jeseni u Belom Manastiru ponovno je označio kestenjar. Alil Fazlija, brat pokojnog belomanastirskog slastičara i kestenjara Džemila, popularnog Slatkog, prihvatio se tog posla.
– Osim zbog zarade, koja nije velika, radim to zbog djece i mještana Belog Manastira – kaže taj 50-godišnjak, koji je u Baranju stigao prije 46 godina, kao dijete. Uz oca, nekada vlasnika slastičarnice u Bolmanu, a potom u Branjinu Vrhu, godinama je učio zanat, koji sada želi prepustiti sinu Egzonu (20). Brojne generacije Baranjaca cijelu obitelj znaju upravo po sladoledu i slasnim plodovima jeseni, a kako je zagazio u šesto desetljeće života, odlučio je sina uvesti u tajne tog posla. Već nekoliko dana prolaznici belomanastirskim središnjim trgom vide ih zajedno na prodajnom mjestu. Egzon je, doduše, “u punom pogonu”, a otac Alil pomno nadgleda cijelu priču.
– Kod pečenja kestenja nema nekih velikih tajni. Treba imati volju, paziti na intenzitet vatre i, ono što je najvažnije, voljeti svoj posao – priča Alil, hvaleći sina. Kaže kako mu pečenje kestenja dobro ide. I ne samo to. Njihovo je “carstvo”, naime, belomanastirsko prigradsko naselje Šećerana, gdje Alil već godinama ima zdravljak “Jadran”, nadaleko poznat po sladoledu i u jesensko doba – bureku.
– Sinu sam prepustio sve recepte. Mogu vam reći da sam zadovoljan – ponosan je Alil.
Na trgu su otac i sin svakodnevno u poslijepodnevnim i večernjim satima. Peći kestenje počinju oko 15, a završavaju oko 21 sat. Cijena litre je 20 kuna, a pola litre garavih toplih okruglica stoji, dakako, 10 kuna.
– Mislim da nismo skupi. Sladoled smo prestali prodavati, burek i nadalje radimo u Šećerani, a od nečega se mora preživjeti. Zaradimo si za dnevnicu i to je to – kaže Alil, a Egzon, poput strica Džemila, glasno žaračem lupa po pečenjari kako bi privukao mušterije.