TRENIRANJE STROGOĆE NA SOCIJALI

14. siječnja 2016.

Premda je 8. prosinca stupio na snagu novi pravilnik o PDV-u, kojim se omogućuje doniranje hrane bez plaćanja PDV-a, Zakonom o poljoprivredi (čija je primjena čekala donošenje podzakonskih akata) humanitarnim je udrugama otežano ishođenje humanitarnih dozvola za rad. Tako bar tvrdi Igor Jakobfi, predsjednik belomanastirske humanitarne Udruge prijatelji svetog Martina, jedine u Baranji koja je uspjela otvoriti dvije socijalne samoposluge, jednu u Belom Manastiru, a drugu u Popovcu.

Rast nezaposlenosti

– S jedne strane, novi zakon je dobar, samim time što je, primjerice, pooštrio neke stvari glede raznih potencijalnih manipulacija unutar samih udruga. Kao i dosad, odvojene su humanitarne udruge od onih koje to nisu. Sve udruge, bilo da je riječ o sportskim, umirovljeničkim ili drugim, uz privremenu dozvolu za organizranje humanitarne akcije, mogu prikupljati hranu i dijeliti je. No, humanitarne udruge koje se bave trajnom humanitarnom djelatnošću moraju imati trajnu dozvolu za humanitarni rad. Dosad smo samo podnosili zahtjev Uredu državne uprave, ali se sada sve skupa u znatnoj mjeri zakompliciralo – priča Jakobfi, naglašavajući kako je najveći problem u šumi zakona i podzakonskih akata, administraciji i mnoštvu uvjeta koje humanitarne udruge moraju zadovoljiti kako bi uopće dobile trajnu dozvolu za humanitarni rad.

– Tvrtke koje doniraju hranu odahnule su jer na nju više ne moraju plaćati PDV, ali što će biti s nama? Još uvijek traje prijelazno razdoblje, ali već prva saznanja o uvjetima koje moramo ispuniti čine nas skepticima. Potrebne su nam dozvole kao da, u najmanju ruku, otvaramo pravu trgovinu. Riječ je o higijenskom minimumu, izgledu prostorija, vođenju administracije i slično – objašnjava, nastavljajući kako sve skupa zahtijeva financijska sredstva koja si jedna mala udruga, poput njegove, ne može izdvojiti. Pita se kome će trgovački lanci i proizvođači donirati hranu ako državni aparat svjesno ili nesvjesno otežava rad humanitarnih udruga.

– Sve sam bliže stavu da je riječ o licemjerstvu. Zakonske akte pišu ljudi koji nikada nisu bili na terenu. Više ih brine hoće li naši gladni korisnici dobiti brašno kojemu rok istječe za nekoliko dana, nego zašto su gladni – naglašava. Tvrdi da je sve skupa nekome možda i kristalno jasno, ali njemu i članovima njegove udruge nije, budući da je riječ o skupini volontera koji su samo htjeli pomoći ljudima u nevolji, a ne pravno potkovanim stručnjacima kojima su zakoni svakodnevica.

– Dobro, ako sve tako mora biti, zašto se nitko nije pobrinuo da nam olakša rad na terenu? Proizlazi na kraju da hranu nije problem dobiti, ali ju je problem podijeliti – naglašava Jakobfi. Ovih će se dana sastati s predstavnicima Ureda državne uprave, koji će ga, možda, ”prosvijetliti”. Najgori mogući scenarij je gašenje Udruge prijatelja svetog Martina, ali se nada da do toga neće doći. Imaju i plan ”B”, odnosno ”C”, a riječ je o zamrzavanju statusa na nekoliko mjeseci ili povremenom radu, čime bi, pak, dvije baranjske socijalne samoposluge izgubile svaki smisao i bile zatvorene. Podsjeća i na natječaje na koji se moraju javiti, ali se pita kako, kada ne znaju hoće li dobiti dozvolu za humanitarni rad ili ne.

Ivica GETTO
Website Apps