Svako baranjsko mjesto, posebice ona u kojima su u većini Šokci, organizira pokladne svečanosti. Svaka od njih zanimljiva je na svoj način, a neke su već izišle iz baranjskih okvira, poput Petaračkih buša. No, manifestaciju poput Busojarasa u mađarskom gradu Mohaču, smještenom u mađarskom dijelu Baranje, treba nadaleko tražiti. Svoje mišljenje o mohačkim šokačkim bušama dao je i UNESCO, koji je manifestaciju zaštitio kao kulturnu baštinu. Mohačke buše pohode na desetke tisuća ljudi iz raznih krajeva svijeta, a među njima, dakako, i veliki broj Hrvata. Zanimljivo je da je cijeli Mohač, grad od 20-ak tisuća ljudi, potpuno prihvatio ovaj šokački običaj (u Mohaču trenutačno živi približno 2500 Šokaca), a od 1969. godine manifestacija se gotovo u cijelosti financira iz gradskog proračuna.
O Mohačkim bušama razgovarali smo s Đurom Jakšićem, inače rođenim Duboševčaninom, bivšim članom mađarskog Parlamenta (kao pripadnik hrvatske manjine), koji u Mohaču živi od 1964. godine. Predsjednik je udruge Mohačka šokačka čitaonica i već desetljećima je angažiran u organizaciji buša.
– Nitko ne zna od kada se u Mohaču organiziraju buše, ali činjenica je da je riječ o šokačkom običaju u kojem uživaju svi stanovnici Mohača, ali i brojni gosti koji u pokladno vrijeme dolaze u ovaj grad – priča Jakšić, napominjući kako će ove godine u povorci sudjelovati čak 40-ak udruga (među kojima i njegova). Sve će one, već od nedjelje, izvoditi prikladni program na središnjem gradskom trgu, zabavljati goste i uživati pod maskama. Sukladno legendi, objašnjava, s lijeve strane Dunava, oko podneva, desetak čamaca s bušama krenut će prema Mohaču, gdje će ih, u “Šokačkom pristaništu”, dočekati ostale buše. Svi zajedno krenut će prema Buša trgu, odakle nastavljaju do središnjeg gradskog trga, gdje je organiziran program. Svake godine organiziraju krštenje mladog bušara, koji od gradonačelnika i jednog narodnog umjetnika dobije poklone.
– Povorka gradskim ulicama i program na trgu, namijenjeni turistima, uvijek budu u nedjelju. Tada je Mohač prepun ljudi. U utorak, pak, uoči Čiste srijede, poklade radimo samo za nas. Nitko se, doduše ni tada ne mora bojati doći u Mohač, ali ne garantiram za pokoju šaku brašna po kosi i slične nepodopštine. One “zločeste” običaje nastojimo potpuno suzbiti, što ne znači da je zločesto malo “pofaćati” mlade curice, kao što je to nekada bilo – sa smiješkom kaže Jakšić, prisjećajući se dana kada su buše trajale po tri-četiri sata, a sada se protežu na pet-šest dana.
Tijekom Busojarasa buše odlaze i kod starih Šokaca koji više ne mogu sudjelovati u povorkama, ali i u hrvatski vrtić koji djeluje u gradu kako bi najmlađima objasnili da je riječ o običaju koji potječe od njihovih šukundjedova.
– Kod nas se kaže: dok ti je larfa (maska) na glavi, buša si. Kada se larfa skine, tada si Đuro, Matija, Adam… Buše treba doživjeti pa stoga preporučam svima da u nedjelju dođu u Mohač i uvjere se u sve što sam rekao – poručuje Jakšić.
Što zbog godina, što zbog posla kojim se bavi, ove se godine neće odjenuti u bušu, a svi oni koji se zapute put Mohača vidjet će ga na štandu sa “škrepetaljkama” i “klepkama” koje proizvodi. I ove se godine očekuje dolazak brojnih manje i više poznatih osoba, među kojima će biti i hrvatski veleposlanik, predstavnici prijateljskih gradova (među kojima i Belog Manastira) i brojni drugi. Dolazak je najavio i zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić.